Novosti

25.11.2022. godine u sklopu projekta „Podrška procesu deinstitucionalizacije gluhih i nagluhih osoba“, održan je okrugli stol u prostorijama Saveza gluhih i nagluhih grada Zagreba. Tema okruglog stola bila je „Mogućnost razvoja novih i unaprjeđenja postojećih izvaninstitucionalnih socijalnih usluga po mjeri osoba s oštećenjem sluha“. Sudionici okruglog stola, uz predstavnike Saveza Mirjanu Jurišu i Ivu Radić Korpar, bili su predstavnici Grada Zagreba dr.sc. Marinka Bakula Anđelić te predstavnica Doma za starije osobe Sveti Josip Željka Bele, mag.soc.pol. Dr.sc. Marinka Bakula Anđelić predstavila nam je prava i usluge Grada Zagreba za osobe s invaliditetom, dok je predstavnica Doma Sveti Josip, Željka Bele, mag.soc.pol., predstavila izvaninstitucionalne socijalne usluge koje se pružaju u okviru Doma za starije osobe Sveti Josip. Okruglom stolu prisustvovali su zainteresirani stručnjaci koji kroz svoje djelovanje pružaju izvaninstitucionalne socijalne usluge starijim osobama. Razmjena iskustava uvijek je plodno tlo za razvoj novih mogućnosti i ideja, a koje su posebice potrebne u pogledu deinstitucionalizacije i zbrinjavanja starijih gluhih osoba.

U Sklopu projekta  „Znakovni jezik na kazališnoj sceni – put prema inkluziji“ prva predstava koja će prevoditi na hrvatski znakovni jezik je predstava HALO, HALO, OVDJE RADIO ZAGREB. Predstava će se izvoditi u srijedu, 7.12. s početkom u 20h u prostorijama ZKM-a. Više o predstavi možete pogledati na sljedećoj poveznici: HALO, HALO, OVDJE RADIO ZAGREB Podsjećamo kako je projekt financiran sredstvima Ministarstva kulture i medija u trajanju od 12 mjeseci. Za više o projektnim aktivnostima posjetite nas na: Facebook i Instagram.

Kako bi komunikacija s gluhim i nagluhim osobama bila što uspješnija, donosimo pregled savjeta koji mogu uvelike pomoći. Ukoliko se član vaše obitelji naknadno suoči s oštećenjem sluha, prihvatite stvarnost kakva jest. Nagluhost utječe na život vaših bližnjih i unosi nove elemente u vaše odnose s njima. Oštećenje sluha neće iščeznuti, zato treba prihvatiti da će to stanje biti trajno. Ali zapamtite, nagluhi ljudi su oni isti ljudi kao i prije, nisu se promijenili. Govorite polagano. Sjetite se kako je vama dok slušate televizijskog spikera koji govori prebrzo, osobito kad daje neke brojčane podatke. Ne vičite. Od toga nema koristi, a nagluhi slušatelj može pomisliti da ste ljutiti. Naučite govoriti razgovijetno. Dobro je ako steknete naviku paziti na svoj izgovor. Imajte na umu da će vas gluha osoba teško razumjeti ako se nalazite u bučnoj okolini. Nemojte nagluhim osobama okrenuti leđa dok im govorite. Makar i ne bili vješti “čitanju” govora s usana, ipak će bolje razumjeti ono što im kažete licem u lice! A ako imate brkove, podrežite ih, tako da vam ne pokrivaju usnice. Nagluhe osobe MORAJU jasno vidjeti vaše usnice, jer samo tako mogu uspješno “čitati” govor s usana. Nemojte hodati dok niste rekli sve što ste htjeli. Vaše riječi zvučat će u hodu kao nejasno mrmljanje. Dogovorite neki znak kojim ćete nagluhu osobu upozoriti ako govori preglasno. Osobe s oštećenjem sluha ne mogu prosuditi koliko glasno govore pa kad se nađu u bučnoj skupini ljudi, mnogo puta će govoriti glasnije nego što treba, da bi čule svoj glas. Ne pokazujte nervozu kad morate nešto ponoviti ili kad nagluha osoba zaboravi ono što ste joj rekli prije nekoliko minuta. Vjerojatno nije čula niti razumjela što ste rekli. Imajte na umu da se nagluhe osobe moraju jako koncentrirati i dobro paziti da bi razumjeli što im se govori. “Čitanje” s usana zahtijeva veliki napor ako malo dulje traje, pa ako je nagluha osoba umorna ili se ne osjeća dobro, teže će razumjeti što govorite. Vjerujte nagluhim osobama kada kažu da nešto nisu čuli i nemojte im nikada spočitavati kako ne paze dovoljno. Kad ste s nagluhim osobama, služite se svim raspoloživim pomagalima koja će vam pomoći da lakše i kvalitetnije komunicirate – npr. rabite induktivnu petlju, pripremite mogućnost pisanja preko računala ili ručno. Mislite na to da većina nagluhih osoba ne poznaje znakovni jezik. Možda su pokušali, ali nisu uspjeli ili pak ne poznaju nikoga s kim bi razgovarali znakovnim jezikom, ako žive i rade među ljudima koji čuju. Ne budite neosjetljivi! Gubitak sluha u prvome redu najveća je nevolja za onoga kojega je to isto pogodilo. Gluhi ljudi vide (“čitaju”) govor odgonetajući pokrete vaših usana. Oni slušaju samo očima pa uče riječi hrvatskog jezika osjetom vida, a ne sluhom. Zbog toga ako vaše usnice nisu u potpunosti vidljive ili ako spustite glavu, gluhi neće uspjeti razumjeti što govorite. Uvijek pazite da vam lice bude dobro osvijetljeno, okrenuto prema izvoru svjetla. Ne govorite izdaleka, ali ni iz prevelike blizine; najbolja udaljenost je oko 1,5 m. Pazite da vam lice bude u visini očiju gluhe osobe. Glava neka vam miruje dok govorite jer ako ste navikli micati glavom dok govorite, gluhi neće moći stalno držati na oku vaše usne. Nemojte govoriti dok hodate ili kada ste u pokretu. Govorite književnim jezikom, a ne dijalektom. Uopće nije potrebno pojačavati glas jer vas gluha osoba sluša vidom pa mu je svejedno, govorili vi glasno ili bez glasa. Rečenice neka vam budu kratke, rabite jednostavne riječi i opće poznate pojmove. Izbjegavajte jezične finese (npr. bolje je reći “razumiješ li” nego “shvaćaš li što sam htio reći?”), ali ipak nemojte  govoriti kao da pričate s djetetom. Govorite umjerenom brzinom, ni prebrzo, ni previše sporo; nastojte da riječi normalno teku; micanje usana neka bude vidljivo, ali bez prenaglašenosti. Ako vas gluha osoba ne razumije, pokušajte ponoviti što ste rekli, ali recite to drugim riječima, jer na usnama slika svih riječi nije jednako vidljiva. Ako trebate kazati nešto posebno važno, možete to napisati. Kad kazujete imena ljudi, mjesta ili neuobičajene riječi, riječi na stranim jezicima, “čitanje” s usana malo pomaže. Gluha osoba će se mučiti u razumijevanju, ali ako primijetite da ne uspijeva, uzmite papir i olovku pa velikim slovima napišite ime ili riječ. Mogli biste naučiti i ručnu abecedu (pokazivanje slova prstima) pa se služiti njome u razgovoru s gluhima.

U sklopu projekta “Ritam inkluzije” financiranog iz sredstava Grada Zagreba, Savez gluhih i nagluhih grada Zagreba organizirao je rekreativne sportske aktivnosti u prirodi za gluhu, nagluhu i čujuću djecu osnovnoškolskog uzrasta. Provođenje rekreativnih sportskih aktivnosti u prirodi za cilj ima poticati inkluziju gluhe, nagluhe i čujuće djece s naglaskom na prihvaćanju, toleranciji i osvještavanju različitosti te međusobnom razumijevanju od najranijeg uzrasta. Mnoga znanstvena istraživanja ukazuju na dobrobit rekreativnih aktivnosti ne samo na fizičku dobrobit pojedinca, već i na različite aspekte psihosocijalnog funkcioniranja. Tako rekreativne aktivnosti pozitivno utječu na sposobnost samokontrole i reguliranja emocija, a time i nenasilno rješavanje sukoba (Cassidy i Conroy, 2006). Kroz različite rekreativne aktivnosti pojedinac postiže pozitivniju sliku o sebi, jača samopoštovanje, lakše se uklapa u zajednicu te na jednostavniji način razvija poznanstva i odnose s vršnjačkom okolinom (Bungić i Barić, 2009). Literatura Bungić, M. i Barić, R. (2009). Tjelesno vježbanje i neki aspekti psihološkog zdravlja. Zbornikradova, Zagreb, Kineziološki fakultet, 24, 65– 75. Cassidy, C.M., Conroy D.E.(2006). Children’s self-esteem related to school and sport-specificperceptions ofself and others. J Sport Behav, 29, 1-24.

Na temelju Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte koji se financiraju iz Europskog socijalnog fonda, Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020. „Zaželi-program zapošljavanja žena-faza III“, Broj poziva: UP.02.1.1.16., Kodni broj: UP.02.1.1.16.0193, Savez gluhih i nagluhih Grada Zagreba objavljuje: JAVNI OGLAS Za prijem u radni odnos na određeno vrijeme na radno mjesto gerontodomaćice za potrebe provedbe aktivnosti u sklopu projekta „OSI za OSI – integracija nezaposlenih gluhih žena na tržište rada – FAZA II“ Poslovi iz ovog opisa provodit će se na području: Grada Zagreba, Grada Osijeka, Grada Đakova, Grada Valpova, Općine Drenje, Općine Bizovac, Općine Petrijevci, Općina Šodlovci, Grada Slavonski Brod Prednost pri zapošljavanju imaju teže zapošljive skupine žena, i to: Za žene koje pripadaju teže zapošljivoj skupini, potrebno je dostaviti i dokaz o pripadnosti istoj i to: Nepravovremene i nepotpune prijave neće se razmatrati. Osoba koja nije podnijela pravodobnu i urednu prijavu ili ne ispunjava formalne uvjete uz oglasa, ne smatra se kandidatom prijavljenim na oglas. Postupak odabira Imenovat će se povjerenstvo za provedbu oglasa za prijem u radni odnos. Kandidatkinje koje zadovolje formalne uvjete natječaja, bit će pozvane na razgovor. O ishodu izbora kandidatkinja, podnositeljice prijava bit će obavještene u zakonskom roku, a najmanje 5 dana od dana razgovora. POSLODAVAC: Savez gluhih i nagluhih Grada Zagreba Prijave slati na : e-mail adresu: ured@sgingz.hr ili dostaviti poštom ili osobno na adrese: – Savez gluhih i nagluhih Grada Zagreba, Ulica kneza Mislava 7/1, 10 000 Zagreb – Udruga gluhih i nagluhih Osječko-baranjske županije, Pavla Pejačevića 3, 31 000 Osijek – Udruga gluhih i nagluhih Brodsko-posavske županije, Horvatova 2, 35 000 Slavonski Brod do datuma 22.11.2022. Sve informacije mogu se dobiti na isti e-mail.

Zahvaljujući raznim projektima, radionicama i aktivnostima gluhe i nagluhe osobe sve više progovaraju o oštećenjima sluha. Upravo zahvaljujući njima, teme koje se tiču oštećenja sluha sve češće ispunjavaju javni i medijski prostor. Kroz ovaj članak želi se pojasniti što su to oštećenja sluha te kako ona utječu na osobe starije životne dobi. Oštećenja sluha mogu nastati u prenatalnom (intrauterino tj. prije rođenja), perinatalnom (za vrijeme poroda) i postnatalnom razdoblju (nakon rođenja) (Bradarić-Jončić, Mohr, 2010). U prenatalnom periodu nastaje 60 posto svih oštećenja sluha, u perinatalnom razdoblju 10 posto, a u postnatalnom periodu nastaje 30 posto svih oštećenja sluha (Bradarić-Jončić, Mohr, 2010). Oštećenja sluha dijelimo na gluhoću i nagluhost. Nagluhe osobe informacije dominantno primaju slušanjem, a gluhe osobe vidom. Što je oštećenje sluha veće, time raste i uloga vida u komunikaciji i percepciji okoline (Bradarić-Jončić, Mohr, 2010).  Gluhoća je termin koji obuhvaća totalnu gluhoću i praktičnu gluhoću. Totalna (klinička) gluhoća je stanje u kojem je sluh u potpunosti uništen te ne postoji nikakav kontakt sa zvukom. Većina gluhih osoba spada u praktično gluhe osobe koje imaju sačuvani ostatak sluha u frekvencijskom rasponu do 500Hz (Bradarić-Jončić, 2016).  Prema Pravilniku o sastavu i načinu rada tijela vještačenja u postupku ostvarivanja prava iz socijalne skrbi i drugih prava po posebnim propisima (Narodne novine, 79/2014.): „Nagluhošću se smatra oštećenje sluha od 26 do 93 decibela na uhu s boljim ostacima sluha i kada je glasovni govor djelomično ili potpuno razvijen“ te nagluhost obuhvaća lakše, umjereno i teže oštećenje sluha (Bradarić-Jončić, 2016).  Fook i Morgan (2000) ističu da starenjem raste vjerojatnost obolijevanja od kroničnih stanja. Oštećenje sluha, artritis i hipertenzija su tri najčešća kronična stanja koja se javljaju u starosti. Oštećenje sluha može progresivno nastajati kako osoba stari (tzv. prezbiakuzija ili staračka nagluhost) ili je oštećenje prisutno od mladosti. Starije osobe koje su naknadno oglušile često  stigmatiziraju svoje oštećenje te odbijaju tražiti pomoć. Naučena bespomoćnost i stigmatizacija smanjuju socijalni krug i društvene aktivnosti u kojima osobe mogu sudjelovati. S druge strane, manje socijalnih kontakta i aktivnosti dovodi do povećanog rizika za razvoj depresije i anksioznosti. Na taj način stvara se začarani krug iz kojega je vrlo teško izaći, posebice ako osoba nema primjerenu podršku i ne zna kome se može obratiti za pomoć. Potrebno je podizati svijest o oštećenjima sluha u starijoj životnoj dobi te sustavno raditi na edukaciji stručnjaka i zajednice kako bi mogli pravovremeno i uspješno prevenirati negativne psihosocijalne ishode kod starijih osoba. Ako je moguće, starije gluhe osobe treba poticati na uključivanje u njima zanimljive i primjerene aktivnosti kako bi ostvarile svoj puni potencijal. Kroz projekt „Podrška procesu deinstitucionalizacije gluhih i nagluhih osoba“, starije gluhe i nagluhe osobe sudjeluju u različitim aktivnostima kojima se potiče njihova kreativnost, osigurava ispunjenje potrebe za druženjem i prihvaćanjem te povećava njihovo osobno zadovoljstvo kvalitetom života. Popis literature: Bradarić Jončić, S. (2016). Oštećenja sluha (Skripta). Zagreb: Edukacijsko rehabilitacijski fakultet Bradarić-Jončić, S. i Mohr, R. (2010). Uvod u problematiku oštećenja sluha. Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 53 (2), 55-62. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/80986 Fook, L., Morgan, R., Sharma, P., Adekoke, A., & Turnbull, C. J. (2000). The impact of hearing on communication. Postgraduate medical journal, 76(892), 92–95. https://doi.org/10.1136/pmj.76.892.92

Unutar projekta “Ritam inkluzije”, financiranog iz sredstava Grada Zagreba, Savez gluhih i nagluhih grada Zagreba u partnerstvu s Udrugom Amazonas provodi svakog tjedna capoeiru za gluhu, nagluhu i čujuću djecu osnovnoškolske dobi. Capoeira je vještina afro-brazilskog podrijetla koja je sačinjena od različitih elemenata poput akrobacijskih, plesnih, borilačkih i glazbenih. Značaj capoeire osobito je prepoznat u psihofizičkom razvoju djece. Osim fizičkog razvoja, capoeira je izvrsna metoda u razvoju socijalnih vještina i prosocijalnog ponašanja. Capoeiru obilježavaju nenasilno rješavanje sukoba, disciplina, samokontrola, samopouzdanje, kao i timska suradljivost. Kombinacija navedenih elemenata vrijedna je i značajna u poticanju inkluzije gluhe, nagluhe i čujuće djece, učenju kompromisa, prihvaćanju te poštivanju različitosti zajednički stvarajući heterogenu, ali jedinstvenu cjelinu.

Deinstitucionalizacija je složen proces koji uključuje niz različitih čimbenika, a za cilj ima uključivanje korisnika u život zajednice te preveniranje smještaja u domove i ustanove.  Uz deinstitucionalizaciju, paralelno teče i proces transformacije u kojem razne udruge i zajednice pružaju izvaninstitucionalne socijalne usluge koje su u skladu s potrebama korisnika u zajednici. Kroz deinstitucionalizaciju, stvaraju se uvjeti za uključivanje korisnika u život zajednice (Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, n.d.). Gluhe i nagluhe osobe često se susreću s raznim komunikacijskim barijerama u čujućoj okolini te im je potrebno osigurati stručnog komunikacijskog posrednika u situacijama gdje je komunikacija izrazito otežana ili neostvariva. Stručni komunikacijski posrednici nisu samo komunikacijski most između zajednice gluhih i čujućih, oni također posreduju između dvije kulture i tako osiguravaju gluhim osobama da dobivene informacije budu na najvišoj razini točnosti. Starije gluhe osobe te osobe koje su izgubile sluh u starosti i smještene su u domove za starije često su ograničene u socijalnim aktivnostima i druženjima s drugim čujućim korisnicima (Ludlow i sur. 2017). U Republici Hrvatskoj još uvijek ne postoji dom za starije osobe koji je specijaliziran za brigu o starijim gluhim i nagluhim osobama.  Svim gluhim osobama, posebice starijima, potrebno je osigurati kvalitetan i ispunjavajući socijalni život. Središta „socijalnog života“ gluhih osoba su savezi gluhih (tzv. klubovi gluhih) u kojima gluhe osobe razmjenjuju razne informacije s drugim gluhim osobama bez komunikacijskih barijera. Projektom “Podrška procesu deinstitucionalizacije gluhih i nagluhih osoba” korisnicima je kroz uslugu poludnevnog boravka omogućen prostor za druženje i provođenje slobodnog vremena, obrok, zabavni sadržaji (različite igre), obilježavanje prigodnih manifestacija, razvijanje kreativnih i socijalnih vještina te ostale aktivnosti. Popis literature: Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, n.d Deinstitucionalizacija i transformacija domova za djecu i mlade. Pristupljeno 28.10.2022. , https://mrosp.gov.hr/istaknute-teme/obitelj-i-socijalna-politika/obitelj-12037/djeca-i-obitelj-12048/deinstitucionalizacija-i-transformacija-domova-za-djecu-i-mlade-12058/12058 Ludlow, K., Mumford, V., Makeham, M., Braithwaite, J., & Greenfield, D. (2018). The effects of hearing loss on person-centred care in residential aged care: a narrative review. Geriatric nursing (New York, N.Y.), 39(3), 296–302. https://doi.org/10.1016/j.gerinurse.2017.10.013

Sa zadovoljstvom Vas obavještavamo da je Savezu gluhih i nagluhih grada Zagreba, u partnerstvu sa Zagrebačkim kazalištem mladih (ZKM), odobren projekt pod nazivom Znakovni jezik na kazališnoj sceni – put prema inkluziji. Projekt je financiran sredstvima Ministarstva kulture i medije u trajanju od 12 mjeseci. Cilj projekta je povećanje prilagođenih kulturnih sadržaja za gluhe osobe na području Grada Zagreba. Vođeni idejom da se gluhim osobama omogući sudjelovanje u kulturnim sadržajima prilagodbom kazališnih sadržaja, osigurat će se prevođenje kazališnih predstava na hrvatski znakovni jezik uz tumača/prevoditelja HZJ-a u ZKM-u. Za više informacija posjetite: Zagrebačko Kazalište mladih Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske

Kultura Gluhih vrlo je usko vezana uz zajednicu gluhih osoba. Zajednice gluhih osoba postoje još od početka 18. stoljeća te svoje korijene vuku iz zapadno europskih zemalja u kojima su se otvarale prve obrazovne ustanove za gluhe. Kultura je vrlo širok pojam te ju nije lako definirati, ovisno o kontekstu u kojem se koristi poprima različito značenje (Holcomb, 2013). Zajednica gluhih je kulturna manjina koja posjeduje niz kulturoloških odrednica kao što su vlastiti jezik, običaji, vrijednosti, povijest, umjetničko izražavanje, stvaralaštvo i kulturno-specifični dvojezični pristup u obrazovanju. Zajednica gluhih osoba izrazito je heterogena te se svaka gluha osoba različito identificira s kulturom Gluhih. Dio gluhih osoba snažno će se poistovjetiti s kulturom Gluhih te će koristiti znakovni jezik i biti aktivni članovi svoje gluhe zajednice, dok s druge strane dio gluhih osoba će formirati čujući identitet te će koristiti govorni jezik i biti aktivni članovi čujuće zajednice. Također, postoje gluhe osobe koje pripadaju objema kulturama i osobe koje se ne identificiraju s nijednom kulturom te stvaraju marginalni identitet (Möhr Nemčić, Bradarić-Jončić, 2016). U kulturi Gluhih znakovni jezik zauzima vrlo važno mjesto, on je temeljno sredstvo komuniciranja te simbolizira društveni identitet, odnosno pripadnost zajednici. U zajednici gluhih, gluhe osobe ne smatraju se oštećenim osobama već kulturalno Gluhima. „Biti gluh“ je vrijednost koja se poštuje i cijeni. Zanimljivo je da se u kulturi Gluhih rođenje gluhog djeteta ne smatra šokantnim i negativnim događajem, već ono izaziva radost (Bradarić-Jončić, 2016).  Gluhe osobe usko su vezane uz svoju zajednicu te imaju bogati društveni život. Kroz razne udruge i projekte ostvaruju vrlo zavidna postignuća kako na lokalnoj tako i na internacionalnoj razini. U kulturi Gluhih možemo izdvojiti niz specifičnih običaja po kojima se ona razlikuje od ostalih zajednica. Na primjer, ime na znakovnom jeziku često je odraz neke karakteristike te osobe (izgled, ponašanje, značenje imena). U zajednici nema puno tajni jer je dijeljenje informacija s drugim gluhim osobama također jedan od običaja. Na rastancima je prisutno dugo opraštanje jer se uvijek ima još nešto za nadodati i ispričati (Bradarić-Jončić, 2016).  2001. godine osnovana je kazališna skupina „Dlan“ koja stvara predstave na znakovnom jeziku. U svojim predstavama najčešće kroz ironiju i humor progovara o problemima s kojima se gluhe osobe susreću u svakodnevnom životu (Bradarić-Jončić, 2016).  Gluhe i nagluhe osobe gravitiraju prema zajednici te samim time i kulturi Gluhih. Grupna identifikacija i poistovjećivanje s vlastitom zajednicom izrazito je važno za socioemocionalni razvoj gluhe i nagluhe djece te za mentalno zdravlje kod odraslih osoba. Važno je uključiti gluhu i nagluhu djecu u odgojno-obrazovne programe i sadržaje kroz koje stječu znanja o vlastitoj kulturi i identitetu (Möhr Nemčić, Bradarić-Jončić, 2016). Gluhe osobe afirmiraju se kroz kulturu Gluhih, ona je sastavni dio njihovog identiteta. Potrebno je kontinuirano raditi na očuvanju i afirmaciji vlastite kulture i zajednice. Badarić-Jončić i Mohr Nemčić (2016) u svome istraživanju zaključile su da se gluhe i nagluhe osobe u većini slučajeva identificiraju sa zajednicom gluhih, dok se lako nagluhe osobe podjednako identificiraju sa zajednicom gluhih i zajednicom čujućih. Literatura: Holcomb, T. K. (2013). Introduction to American Deaf culture. Oxford University Press. Bradarić Jončić, S. i Mohr Nemčić, R. (2016). Neka obilježja kulturnog identiteta gluhih i nagluhih osoba. Logopedija, 6 (1), 24-37. https://doi.org/10.31299/log.6.1.4 Bradarić Jončić, S. (2016). Oštećenja sluha (Skripta). Zagreb: Edukacijsko rehabilitacijski fakultet

Obavještavamo sve zainteresirane da su u tijeku prijave za TEČAJ HRVATSKOG ZNAKOVNOG JEZIKA 2022./2023. Prijaviti se možete putem e-maila hzj.tecaj@gmail.com, a u prijavi je potrebno navesti ime i prezime, broj mobitela i odabrani termin te postaviti sva pitanja koja vas zanimaju vezano za tečaj. Tečaj će se održavati ponedjeljkom u prostorijama Saveza gluhih i nagluhih grada Zagreba, na adresi Kneza Mislava 7/1,  a planirani početak tečaja je 3. listopada. Ponuđene su dvije grupe I. semestra: PONEDJELJAK: 17:00 – 18.30 PONEDJELJAK: 18.30 – 20:00 Izaberite termin koji vam više odgovara.  Prijave su otvorene do 30. rujna 2022., a broj prijava je ograničen.

Tjelesna aktivnost važan je čimbenik za osobe u svakoj životnoj dobi, a u prilog tome govori niz raznih istraživanja koja ukazuju na dobrobiti tjelovježbe za kompletno biopsihosocijalno funkcioniranje osobe. Vježbanje je važno za očuvanje zdravlja te je snažan alat u prevenciji i liječenju raznih bolesti koje su česte u starijoj dobi. Proces tjelovježbe može biti izrazito individualiziran te se plan i program može u potpunosti prilagoditi potrebama i mogućnostima osobe (Ribar, 2017). Kod starijih osoba prednost se daje aktivnostima koje pozitivno utječu na rad krvožilnog i respiratornog sustava. Sobna gimnastika, vježbe rastezanja, trčanje, pješačenje, tenis i plivanje samo su neke od aktivnosti u kojima starije osobe mogu ostvariti svoj sportski potencijal (Primorac, 2018). Općenito gledano, tjelovježba smanjuje mogućnost raznih srčanih oboljenja te zaštitno djeluje na srce. Prema istraživanju iz 2008. godine vidljivo je da bavljenje tjelesnom aktivnosti smanjuje povišeni krvni tlak. Osim povećanja izdržljivosti kod starijih osoba, tjelovježba smanjuje razne upalne procese u skeletnim mišićima starijih osoba. Starenje je ireverzibilan proces te ne možemo zaustaviti tijek, no tjelovježbom možemo usporiti procese starenja (Primorac, 2018). Prije nego starije osobe krenu s vježbanjem, nužno je potražiti savjet nadležnog liječnika obiteljske medicine. Preporučuje se obavljanje elektrokardiograma (EKG) u mirovanju i u stanju opterećenja, rendgen srca i pluća. Od laboratorijskih pretraga preporučuje se napraviti kompletnu krvnu sliku, analizu urina, glukoze u krvi, kreatina u serumu i kolesterola (Tomek Roksandić, 2009). Fizička aktivnost treba se provoditi dosljedno i kontinuirao najmanje 2 do 3 puta tjedno od 15 do 30 minuta uz nadzor educiranih stručnjaka (Tomek Roksandić, 2009). Uz hodanje, trčanje i planinarenje sve više starijih osoba odlučuje se na nordijsko hodanje. Ono aktivira mišiće leđa, ramena i ruku te za hodanje koristi posebno dizajnirane štapove. Boravak na svježem zraku, u prirodi i često u društvu drugih šetača pozitivno utječe na zdravlje. Ako osobe imaju probleme sa zglobovima i kostima, preporučuje se vožnja biciklom koja dokazano pozitivno utječe na kardiovaskularni sustav. Plivanje spada u najpogodnije oblike tjelovježbe te nema dobno ograničenje, samo je važno obratiti pažnju na temperaturu vode. Prehladna voda može dovesti do napada angine pektoris. Osim plivanja, u bazenu se mogu izvoditi i razne vježbe i pokreti. Sobna gimnastika se preporučuje svakodnevno nakon buđenja, dokazani su pozitivni utjecaji na fleksibilnost i koordinaciju (Ribar, 2017). Bitno je naglasiti da ovo nisu sve aktivnosti i vježbe koje se preporučuju starijim osobama, no prije uključivanja u bilo koju aktivnost potrebno je posavjetovati se s liječnikom. Osim zdravstvene dobrobiti, tjelesna aktivnost ima snažan utjecaj i na psihosocijalno zdravlje. Grupne fizičke aktivnosti pridonose socijalizaciji i resocijalizaciji članova skupine. Tjelovježba smanjuje rizik nastanka i obolijevanja od demencije. Bavljenje fizičkom aktivnosti doprinosi porastu samopouzdanja, opadanju razine stresa, anksioznosti i depresije (Primorac, 2018). Sportski stručnjaci koji provode fizičke aktivnosti sa starijim gluhim osobama trebaju biti upoznati s tehnikama kojima olakšavaju gluhim osobama da lakše i točnije shvate vježbu. Korištenje video snimki i demonstriranje vježbi od velike je važnosti. Povećava se preciznost izvođenja pokreta i smanjuje se mogućnost nastanka ozljeda (Kurkova, 2016). U istraživanju provedenom od Kurkove (2016), sve starije gluhe osobe izjasnile su se da tjelovježba pozitivno djeluje na njihovo fizičko i psihičko zdravlje. Iz svega navedenog možemo zaključiti kako tjelovježba ima brojne pozitivne učinke na zdravlje starijih osoba. Kroz tjelovježbu postižemo psihičku, fizičku i socijalnu dobrobit. Kroz projekt “Podrška procesu deinstitucionalizacije gluhih i nagluhih osoba” aktivno se radi na podizanju svijesti o važnosti tjelovježbe kod starijih gluhih osoba. Literatura: Primorac, E. (2018). “Utjecaj sporta na zdravlje u osoba treće životne dobi” (Završni rad). Preuzeto s https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:155:787902 Ribar, D. (2017). Uloga i značaj tjelesnog vježbanja za osobe starije životne dobi (Diplomski rad). Preuzeto s https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:117:054342 Tomek Roksandić, S. (2009).  Aktivni u starosti Preuzeto s https://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/7769/Aktivni-i-u-starosti.html (21.10.2022.) Kurková, Petra. (2016). Physical activity among older people who are deaf and hard of hearing: perceived barriers and facilitators. Physical Activity Review. 4. 72-80. 10.16926/par.2016.04.09.