Novosti

Poštovani, ovoga puta vodimo vas u modernu, drugačiju i živu priču u kojoj je samo iskustvo putovanja važnije od njegovog odredišta. Riječ je o Čarobnjaku iz Oza. 7.3.2023. s početkom u 19h dođite u Zagrebačko kazalište mladih i uz prijevod na hrvatski znakovni jezik uplovite u čarobni svijet fantastičnog tria, Strašila, Limenka i Lava. Za više informacija pogledati na: https://min-kulture.gov.hr/ slika preuzeta iz galerije Zagrebačkog kazališta mladih (https://www.zekaem.hr/predstave/carobnjak-iz-oza/)

Ovdje možete preuzeti Savezov izvještaj o radu kao i financijske izvještaje za 2022. godinu.

Stečeno oštećenje sluha spada među najčešće komunikacijske poremećaje današnjice, procjenjuje se da 15 do 20% zapadnjačke populacije ima oštećenje sluha (Helvik, Jacobsen, Hallberg, 2005). Stečeno oštećenje sluha značajno utječe na sve domene života , posebice na komunikaciju i socijalno funkcioniranje te kao takvo predstavlja značajan rizik za mentalno zdravlje (Garnefski i Kraaij, 2012). Prema istraživanju Jones i White (1990), osobe sa stečenim oštećenjem sluha spadaju u rizičnu skupinu za razvoj depresivnog poremećaja u odnosu na čujuću populaciju – novija istraživanja također potvrđuju ove rezultate. Monzani i sur. (2008) u svojem istraživanju ističu kako osobe sa stečenim oštećenjem sluha pate od više depresivnih simptoma u odnosu na čujuću populaciju. Unatoč rezultatima navedenih, ali i brojnih drugih studija, psihološka pomoć te tehnike prevencije očuvanja mentalnog zdravlja kod osoba oštećenog sluha nedostaju u velikoj mjeri. Gubitak sluha često je popraćen negativnim društvenim reakcijama, uključujući apatiju, nerazumijevanje, izazivanje osjećaja srama i manjka samopoštovanja. Neadekvatne društvene reakcije mogu dovesti do stigmatizacije osobe i njezina oštećenja (Hallan, Ashton, Sherbourne, Gailey, 2006). Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) definira mentalno zdravlje kao stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, nosi se sa životnim stresorima, produktivan je te doprinosi svojoj zajednici. Mentalno zdravlje uvelike ovisi o našoj subjektivnoj procjeni dobrobiti. Mentalno zdravlje nam omogućuje da ostvarimo vlastite potencijale te je važno raditi na njegovom očuvanju (WHO, Mental health, n.d.). Prema rezultatima istraživanja Hallam i sur. (2006), gluhe osobe ističu nedostatak psihološke pomoći i savjetovanja tijekom rehabilitacijskog procesa te naglašavaju važnost podrške i savjetovanja. Gluhe osobe u Republici Hrvatskoj često ne mogu dobiti potrebnu psihološku pomoć, mali broj stručnjaka na području mentalnog zdravlja raspolaže znanjem HZJ. Svaka gluha osoba treba imati neometani pristup službama i stručnjacima s područja mentalnog zdravlja. Iako su gluhe osobe prepoznate kao rizična skupina za razvoj mentalnih poremećaja, nažalost u Republici Hrvatskoj se vrlo malo priča o ovom problemu te nam nedostaje sustav adekvatne zaštite, podrške i prevencije mentalnog zdravlja kod gluhih osoba svih uzrasta. Popis literature Hallam i sur. (2007). Acquired profound hearing loss: Mental health and other characteristics of a large sample. International Journal of Audiology, 45(12): 715-723. https://www.researchgate.net/publication/6665244_Acquired_profound_hearing_loss_Mental_health_and_other_characteristics_of_a_large_sample Helvik, A-S., Jacobsen, G W., Hallberg, L-M. (2006). Effects of Impaired Hearing on Perceived Health and Life Situation Scandinavian Journal of Disability Research, 8(4):263-277. https://www.diva-portal.org/smash/get/diva2:321492/FULLTEXT01.pdf Jones EM, White AJ. (1990). “Mental Health and Acquired Hearing Impairment: A Review.” British Journal of Audiology. 24:3–9. https://www.tandfonline.com/doi/abs/10.3109/03005369009077837 Kraaij, V., & Garnefski, N. (2012). Coping and depressive symptoms in adolescents with a chronic medical condition: A search for intervention targets. Journal of Adolescence, 35(6), 1593–1600. https://psycnet.apa.org/record/2012-18308-001 Monzani i sur. (2008). Psychological profile and social behaviour of working adults with mild or moderate hearing loss. Acta Otorhinolaryngol Ital, 28(2): 61-66. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2644978/ World Health Organization (n.d.). Mental health. Dotupno na mrežnim stranicama: https://www.who.int/health-topics/mental-health#tab=tab_1

Svakodnevno smo izloženi raznim zvukovima iz naše okoline, većina tih zvukova je sigurna za naše uho te nam ne oštećuju sluh. U novije vrijeme buka i starenje su glavni uzroci trajnog oštećenja sluha (Dawidowsky i sur. 2021). Oštećenje sluha uzrokovano bukom može se javiti neposredno nakon glasnog podražaja (akustička trauma) ili kao posljedica kronične izloženost buci. Oštećenje može biti privremeno ili doživotno te može zahvatiti jedno ili oba uha (NIDCD, 2022). Kronično izlaganje preglasnom zvuku uz oštećenje sluha izaziva i vaskularne, hormonalne i neuralne promjene koje dovode do hipertenzije, gastrointestinalnih smetnji i stresa zbog povećanja kortizola (Dawidowsky i sur., 2021). Ljudsko uho čuje zvukove u intenzitetskom rasponu od 20 dB (prag čujnosti) do 120 dB (prag boli). Osjećaj boli ili neugode je signal organizma da je određeni zvučni podražaj prejak te signalizira moguće oštećenje slušnog aparata. Potrebno je naglasiti da kod dijela gluhih osoba prag boli može biti snižen na manje od 110 dB (Bradarić Jončić, 2016). Akustička trauma, često se naziva i akutna ozljeda bukom, je oštećenje dijelova unutrašnjeg uha kao posljedica izravnog i naglog izlaganja snažnom zvuku. Gubitak sluha izazvan akustičkom traumom je veći nego gubitak sluha kod kronične izloženosti buci (Dawidowsky, 2021). Istraživanja pokazuju da zvuk jači od 140 dB u trajanju od nekoliko milisekundi može dovesti do snažne akustičke traume. Osim jačine i frekvencije na oštećenje sluha utječu izloženost buci (dnevna i godišnja tj. ukupna izloženost buci), otpornost na buku, dob, povijest bolesti uha, karakteristike prostora te udaljenost i pozicija uha u odnosu na bučni podražaj (Dawidowsky i sur. 2021). Kod kronične izloženosti buci kod osobe dolazi do privremenog pomaka praga čujnosti te sluh se najčešće oporavlja unutar 24 do 48 sati. Privremeni pomaci praga čujnosti mogu ubrzati procese vezane uz dobno uzrokovani gubitak sluha (Smolić, 2018). Klinička slika najčešće uključuje tinitus prolaznog karaktera, osjećaj punine u ušima, poteškoće u razumijevanju govora koje postaju izraženije u uvjetima bučnog okruženja (Smolić, 2018). Oštećenje sluha uzrokovano bukom je nepovratno oštećenje te jednom oštećene stanice ne mogu se regenerirati, terapijski pristup temelji se na nefarmakološkim metodama poboljšanja kvalitete života – najčešće se primjenjuju slušna pomagala za selektivno i frekvencijsko pojačanje zvukova (Smolić, 2018). Farmakoterapija nije toliko česta, no određeni broj lijekova pokazuje sposobnosti smanjenja gubitka sluha nakon akustične traume (Smolić, 2018). Važno je imati na umu da oštećenje sluha uzrokovano bukom može se u potpunosti prevenirati. Najučinkovitije i glavne metode prevencije su edukacija, pravna regulacija i korištenje zaštitnih sredstava. Kao i kod brojnih drugih oštećenja važna je rana i pravovremena dijagnoza koja se može postići redovitim audiometrijskim testiranjem (Smolić, 2018). Edukacija javnosti, a posebice mladih, važan je alat u prevenciji razvoja oštećenja sluha bukom. Gledajući utjecaj okoliša na zdravlje, buka zauzima visoko drugo mjesto, odmah iza zagađenja zraka (RH Ministarstvo zdravstva, 2017). Svake godine, zadnje srijede u mjesecu travnju, obilježava se međunarodni dan osviještenosti o buci (International Noise Awareness Day“ – INAD). Popis literature

Poštovani, u sklopu projekta Znakovni jezik na kazališnoj sceni – put prema inkluziji, financiranog sredstvima Ministarstva kulture i medija, ovoga puta najavljujemo predstavu “MI i ONI” koja će se izvesti 14.veljače s početkom u 20h uz prijevod na hrvatski znakovni jezik. “Je li škola, kako to stoji u njezinoj definiciji, odgojno-obrazovna ustanova? Kakav je odnos društva prema školi? Kako sve prosjek vlada u školama? Učimo li u školi za znanje ili za ocjenu? Što znače ocjene od 1 do 5 i uspjeh manji od 5,0? Koliko znanje stečeno u školi ima doticaja sa stvarnošću i u kojoj su mjeri mladi ljudi nakon izlaska iz srednje škole osposobljeni za život? U kojem su odnosu u školi slobodna volja i prisila, kako utječu jedna na drugu i kako se manifestiraju – i kod učenika i kod profesora? Kakav je status profesora? Koji su im alati dostupni za stjecanje autoriteta i povjerenja kod učenika? Koliko imaju prostora za kreativni pristup predmetu koji predaju? Kako izgleda križaljka učenici-roditelji-profesori? Tko smo Mi i Oni i tko ili što nas dijeli u toj igri razdvojenosti? Predstava nastala iz iskustava autorskog tima, pedagoških radnika i okupljenog glumačkog ansambla predvođena mladima iz Učilišta ZKM-a pokušava pronaći odgovore upravo na ova goruće aktualna pitanja kako za mladu tako i za odraslu publiku.” (tekst preuzet sa službene stranice Zagrebačkog kazališta mladih; https://www.zekaem.hr/predstave/mi-i-oni/) Za više informacija o programu pogledati na: Slika preuzeta iz fotogalerija ZKM-a: https://www.zekaem.hr/predstave/mi-i-oni/

Tinitus je česti medicinski simptom koji je unatoč brojnim istraživanjima i dalje velika medicinska i znanstvena enigma (Baguley, McFerran, Hall, 2013). Najjednostavnije ga možemo definirati kao čujnu senzaciju bez prisutnosti vanjskog ili unutarnjeg zvučnog podražaja – drugim riječima tinitus je šum u ušima koji u većini slučajeva čuje samo osoba koja pati od tinitusa (Dalrymple, Lewis, Phillman, 2021). Riječ je o vrlo čestom stanju koji kod većine pacijenata izaziva probleme na psihološkom planu i u aktivnostima svakodnevnog života, no potrebno je imati na umu da kod dijela populacije izaziva značajne poteškoće u svakodnevnome funkcioniranju (Baguley, McFerran, Hall, 2013). U većini slučajeva tinitus je benigni i idiopatski te je povezan sa senzornim i neuralnim gubitkom sluha (Dalrymple, Lewis, Phillman, 2021).  Zahvaljujući napretku medicine možemo izdvojiti nekoliko rizičnih faktora: gubitak sluha, ototoksični lijekovi (skupina lijekova koji ubrzavaju starenje pužnice), ozljede glave te depresivni poremećaji (Dalrymple, Lewis, Phillman, 2021). Već ranije spomenuti je takozvani subjektivan tinitus kod kojega zvuk čuje samo osoba koja pati od tinitusa, također postoji i objektivan tinitus kod kojega zvuk zujanja čuje promatrač koji promatra osobu s tinitusom. Zvučni podražaj se najčešće opisuje kao zujanje i zvonjenje, puno rjeđe su prisutni kompleksni zvukovi poput glasova i glazbe (bitno je imati na umu da kompleksni zvukovi kod tinitusa nisu isto što i  zvučne halucinacije kod osoba oboljelih od psihopatoloških bolesti). Može se manifestirati na jednom ili oba uha. Intenzitet, trajanje, raznolikost i lokalizacija zvučnih podražaja je izrazito subjektivna. (Baguley, McFerran, Hall, 2013). Podaci prevalencije tinitusa su nekoherentni uslijed raznih dijagnostičkih kriterija. Većina studija smatra da prevalencija iznosi 10 do 15% odrasle populacije, također pretpostavlja se da je tinitus jednako zastupljen u oba spola (Baguley, McFerran, Hall, 2013). Dijagnostika je izrazito složen i individualan proces koji podrazumijeva dijapazon raznih pretraga kao što su CT, MRI, angiografija i dr. (Baguley, McFerran, Hall, 2013). Osobe s izraženim tinitusom upućuju se na opsežnu audiološku obradu kako bi se utvrdio gubitak sluha (MSD priručnik, n.d). Kognitivno bihevioralna terapija (CBT) jedini je terapijski postupak s umjereno do umjereno visokim postotkom uspješnosti u tretiranju tinitusa. Temelji se na razvoju alternativnih strategija koje pomažu u nošenju s tinitusom s naglaskom na podizanje razine kvalitete života. CBT ne lišava osobu tinitusa, već joj pomaže nositi se s njime. U nekim slučajevima preporučuje se i zvučna terapija (zvukoterapija) koja se temelji na maskiranju zvukova tinitusa kroz akustičnu simulaciju, uporabu slušnog pomagala i raznih zvučnih generatora. Farmakoterapija se najčešće primjenjuje kod osoba koje uz tinitus pate od depresije, anksioznosti i poremećaja spavanja (Dalrymple, Lewis, Phillman, 2021). Potrebno je educirati javnost o tinitusu, rizičnim faktorima i njegovom utjecaju na biopsihosocijalno funkcioniranje osobe. Potrebna su daljnja znanstvena i medicinska istraživanja na ovome području kako bi se osigurala što veća razina prevencije i  kvalitete života kod osoba s tinitusom. Popis literature

Kroz povijest vrlo često kršila su se osnovna ljudska prava gluhih osoba. Slavni antički filozof Aristotel smatrao je da gluhe osobe nemaju osjećaje i razum s obzirom na to da po njegovom vjerovanju misli ne mogu izraziti riječima. Justinijanov građanski kodeks „gluhonijemim“ osobama oduzima sva građanska prava te su morale imati skrbnika. Već u starom Rimu možemo naslutiti kako će se društvo odnositi prema gluhim osobama (Jončić, 2016) (ujedno možemo naslutiti kakva će se terminologija koristiti za opisivanje gluhih osoba). Zašto je potrebno koristiti ispravnu terminologiju? Kroz povijest osobe s invaliditetom često su bile marginalizirane, institucionalizirane i izopćene iz društva. Zastarjeli termini vrijeđali su i ponižavali osobe s invaliditetom (OSI), na taj način društvo im je davalo do znanja da nisu njegovi vrijedni i ravnopravni članovi (HIE Help Centre, Disability Terminology: Choosing the Right Words When Talking About Disability, n.d). Person-first i identity-first terminologija Person-first terminologija na prvo mjesto stavlja osobu, a tek onda njezino oštećenje (npr. osoba s autizmom, osoba s oštećenjem sluha…). U podlozi ove teorije fokus je na osobu (čovjeka), a ne isključivo na oštećenje. Identity-first language na prvo mjesto stavlja oštećenje. Identity-first pristup polazi od toga da osoba treba prihvatiti svoje oštećenje. Osobe koje koriste identity-first pristup tako pokazuju prihvaćanje svojeg oštećenja kao sastavnog dijela sebe. U suštini razlika je u tome je li oštećenje nešto što osoba ima ili je to nešto što je sastavni dio identiteta osobe (HIE Help Centre, Disability Terminology: Choosing the Right Words When Talking About Disability, n.d). Značaj medicinskog i kulturološkog pristupa u formiranju terminoloških pojmova Medicinski pristup temelji se na oštećenju koje osoba ima te na onome što osoba ne može uslijed svojeg oštećenja (u ovom slučaju fokus je na oštećenju/gubitku sluha). Medicinski pristup želi povratiti osobi sluh uporabom slušnih pomagala i rehabilitacijskim postupcima. Upravo iz medicinskog pristupa potječe termin „gluhonijemost“ te definira se kao stanje nemogućnosti govora zbog gluhoće. Termin se popularizirao u 19.st. prije tehnoloških i rehabilitacijskih postupaka te prije lingvističke teorije koja odvaja govor i jezik (govor je fizička manifestacija apstraktnog jezičnog sustava u umu čovjeka) (Kavčić, Gotovac, 2021). Socio-kulturološki model gluhoće naglašava superiorno vizualno funkcioniranje gluhih osoba i znakovni jezik. Zahvaljujući lingvističkim, neurolingvističkim, psiholingvističkim, edukacijsko-rehabilitacijskim istraživanjima i snažnom angažmanu gluhih osoba u svijetu dolazi do afirmacije gluhih kao jezične/kulturalne manjine (Jončić, 2016). Republika Hrvatska 2007. godine potpisala je i ratificirala Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom u kojoj se svaka država potpisateljica obavezala na prihvaćanje znakovnog jezika i kulture gluhih. Osam godina kasnije izglasan je Zakon o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 82/15) (Kavčić, Gotovac, 2021). Ispravna terminologija U socio-kulturološkom modelu često možemo naići na veliko slovo „G“ u riječi „Gluh“. Gluhe osobe koje se identificiraju s kulturom i zajednicom gluhih, znakovni jezik je njihov materinji te ponosni su na svoju gluhoću smatraju se kulturološki gluhim osobama te riječ „Gluh“ pišu velikim početnim slovom upravo kako bi naglasili svoju pripadnost zajednici (Jončić, 2016). U našem jeziku ustalio se termin osoba oštećena sluha te same gluhe osobe često se poistovjećuju s ovim terminom jer su kroz život navikle na medicinski model koji naglašava njihovo oštećenje  i ograničenja u audio-temporalnom modalitetu komunikacije (Kavčić, Gotovac, 2021). U svakodnevnim situacijama često čujemo da netko za gluhu osobu koristi termin gluhonijem. Termin nijem označava osobu koja nema glas. Izrazito je neispravno i uvrjedljivo gluhu osobu nazvati gluhonijemom jer gluhe osobe imaju očuvan govorni aparat. Zbog nedostatka ispravne povratne informacije dio gluhih osoba ne može upravljati svojim glasom jednako kao čujuće osobe. (Kavčić, Gotovac, 2021). Važno je naglasiti da komunikacija nije rezervirana isključivo za čujuću populaciju te govor nije jedini medij komuniciranja! Potrebno je raditi na edukaciji javnosti o uporabi ispravne terminologije jer riječi nose određenu težinu i ulogu u društvu. Moramo tretirati svaku osobu s poštovanjem i dostojanstvom – uporaba ispravne terminologija je važna! POPIS LITERATURE

S veseljem vas obavještavamo kako će se predstava Halo, halo ovdje Radio Zagreb ponovno izvesti uz prijevod na hrvatski znakovni jezik, 10.siječnja 2023. s početkom u 20h. Prijevod predstava provodi se u partnerstvu sa Zagrebačkim kazalištem mladih, a u sklopu projekta Znakovni jezik na kazališnoj sceni – put prema inkluziji, financiran sredstvima Ministarstva kulture i medija. Za više informacija posjetite službenu stranicu Zagrebačkog kazališta maldih (www.zekaem.hr) Za najavu sljedećih predstava pratite službenu stranicu Saveza gluhih i nagluhih grada Zagreba (www.sginzg.hr)

Savez gluhih i nagluhih grada Zagreba u sklopu projekta “Ritam inkluzije”, financiranog iz sredstava Grada Zagreba, provodio je edukativne radionice za gluhu, nagluhu i čujuću djecu s ciljem povećanja kvalitete života osnovnoškolske djece u uvjetima inkluzije te sa svrhom povećanja međusobnog razumijevanja i uvažavanja različitosti. Radionice su bile usmjerene obrađivanju tema emocija i samoregulacije, kao i nenasilnog rješavanja sukoba. Na kreativan i djeci prilagođen način, djeca su naučila prepoznavati šest osnovnih emocija, reagirati u skladu s njima, razvijati socijalne vještine, toleranciju i empatiju.

Savez gluhih i nagluhih Grada Zagreba je početkom studenoga 2022. godine potpisao Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekt „UP.02.1.1.16.0193 OSI za OSI – integracija nezaposlenih gluhih žena na tržište rada – FAZA II“ u sklopu otvorenog poziva Zaželi-program zapošljavanja žena-faza III. Cilj projekta je povećati socijalnu uključenost nezaposlenih i starijih osoba kroz pružanje socijalnih usluga i programa za socijalno uključivanje i povećanje zapošljivosti. Kroz projekt će se uključiti 15 nezaposlenih žena s naglaskom na osobe s invaliditetom, te će se pružiti usluga pomoći u kući za 90 starijih i/ili nemoćnih krajnjih korisnika. Ukupna vrijednost projekta je 741.500,00 HRK, a traje 7 mjeseci. Projekt se provodi na području Grada Zagreba, Osijeka, Slavonskog Broda, Valpova, Đakova, te Općina Drenje, Bizovac, Petrijevci, Šodolovci. Intenzitet potpore je 100 %. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda, Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020.

U sklopu projekta UP.02.2.2.15.0015 „Podrška procesu deinstitucionalizacije gluhih i nagluhih osoba“, održana je edukacija na temu pružanja socijalnih usluga u zajednici uz međusektorsku suradnju. Edukacija je bila namijenjena stručnjacima koji se bave socijalnih uslugama za starije i nemoćne osobe, a održali su je izv.prof.dr.sc. Ana Opačić i izv.prof.dr.sc. Marko Buljevac, profesori sa Studijskog centra socijalnog rada u Zagrebu. Teme koje su se obuhvatile su:

Ovdje možete pogledati financijski i operativni plan Saveza za 2023. godinu. Za financijska izvješća prethodnih godina kliknite na poveznicu.