Kako bi komunikacija s gluhim i nagluhim osobama bila što uspješnija, donosimo pregled savjeta koji mogu uvelike pomoći.
- Savjeti onima koji čuju i koji žele komunicirati s nagluhim osobama
Ukoliko se član vaše obitelji naknadno suoči s oštećenjem sluha, prihvatite stvarnost kakva jest. Nagluhost utječe na život vaših bližnjih i unosi nove elemente u vaše odnose s njima. Oštećenje sluha neće iščeznuti, zato treba prihvatiti da će to stanje biti trajno. Ali zapamtite, nagluhi ljudi su oni isti ljudi kao i prije, nisu se promijenili.
Govorite polagano. Sjetite se kako je vama dok slušate televizijskog spikera koji govori prebrzo, osobito kad daje neke brojčane podatke.
Ne vičite. Od toga nema koristi, a nagluhi slušatelj može pomisliti da ste ljutiti.
Naučite govoriti razgovijetno. Dobro je ako steknete naviku paziti na svoj izgovor.
Imajte na umu da će vas gluha osoba teško razumjeti ako se nalazite u bučnoj okolini.
Nemojte nagluhim osobama okrenuti leđa dok im govorite. Makar i ne bili vješti “čitanju” govora s usana, ipak će bolje razumjeti ono što im kažete licem u lice! A ako imate brkove, podrežite ih, tako da vam ne pokrivaju usnice. Nagluhe osobe MORAJU jasno vidjeti vaše usnice, jer samo tako mogu uspješno “čitati” govor s usana.
Nemojte hodati dok niste rekli sve što ste htjeli. Vaše riječi zvučat će u hodu kao nejasno mrmljanje.
Dogovorite neki znak kojim ćete nagluhu osobu upozoriti ako govori preglasno.
Osobe s oštećenjem sluha ne mogu prosuditi koliko glasno govore pa kad se nađu u bučnoj skupini ljudi, mnogo puta će govoriti glasnije nego što treba, da bi čule svoj glas.
Ne pokazujte nervozu kad morate nešto ponoviti ili kad nagluha osoba zaboravi ono što ste joj rekli prije nekoliko minuta. Vjerojatno nije čula niti razumjela što ste rekli.
Imajte na umu da se nagluhe osobe moraju jako koncentrirati i dobro paziti da bi razumjeli što im se govori. “Čitanje” s usana zahtijeva veliki napor ako malo dulje traje, pa ako je nagluha osoba umorna ili se ne osjeća dobro, teže će razumjeti što govorite.
Vjerujte nagluhim osobama kada kažu da nešto nisu čuli i nemojte im nikada spočitavati kako ne paze dovoljno.
Kad ste s nagluhim osobama, služite se svim raspoloživim pomagalima koja će vam pomoći da lakše i kvalitetnije komunicirate – npr. rabite induktivnu petlju, pripremite mogućnost pisanja preko računala ili ručno.
Mislite na to da većina nagluhih osoba ne poznaje znakovni jezik. Možda su pokušali, ali nisu uspjeli ili pak ne poznaju nikoga s kim bi razgovarali znakovnim jezikom, ako žive i rade među ljudima koji čuju.
Ne budite neosjetljivi! Gubitak sluha u prvome redu najveća je nevolja za onoga kojega je to isto pogodilo.
- Savjeti onima koji čuju i koji žele komunicirati s gluhim osobama
Gluhi ljudi vide (“čitaju”) govor odgonetajući pokrete vaših usana. Oni slušaju samo očima pa uče riječi hrvatskog jezika osjetom vida, a ne sluhom. Zbog toga ako vaše usnice nisu u potpunosti vidljive ili ako spustite glavu, gluhi neće uspjeti razumjeti što govorite.
Uvijek pazite da vam lice bude dobro osvijetljeno, okrenuto prema izvoru svjetla.
Ne govorite izdaleka, ali ni iz prevelike blizine; najbolja udaljenost je oko 1,5 m.
Pazite da vam lice bude u visini očiju gluhe osobe.
Glava neka vam miruje dok govorite jer ako ste navikli micati glavom dok govorite, gluhi neće moći stalno držati na oku vaše usne. Nemojte govoriti dok hodate ili kada ste u pokretu.
Govorite književnim jezikom, a ne dijalektom.
Uopće nije potrebno pojačavati glas jer vas gluha osoba sluša vidom pa mu je svejedno, govorili vi glasno ili bez glasa.
Rečenice neka vam budu kratke, rabite jednostavne riječi i opće poznate pojmove. Izbjegavajte jezične finese (npr. bolje je reći “razumiješ li” nego “shvaćaš li što sam htio reći?”), ali ipak nemojte govoriti kao da pričate s djetetom.
Govorite umjerenom brzinom, ni prebrzo, ni previše sporo; nastojte da riječi normalno teku; micanje usana neka bude vidljivo, ali bez prenaglašenosti.
Ako vas gluha osoba ne razumije, pokušajte ponoviti što ste rekli, ali recite to drugim riječima, jer na usnama slika svih riječi nije jednako vidljiva.
Ako trebate kazati nešto posebno važno, možete to napisati.
Kad kazujete imena ljudi, mjesta ili neuobičajene riječi, riječi na stranim jezicima, “čitanje” s usana malo pomaže. Gluha osoba će se mučiti u razumijevanju, ali ako primijetite da ne uspijeva, uzmite papir i olovku pa velikim slovima napišite ime ili riječ.
Mogli biste naučiti i ručnu abecedu (pokazivanje slova prstima) pa se služiti njome u razgovoru s gluhima.
