Zahvaljujući raznim projektima, radionicama i aktivnostima gluhe i nagluhe osobe sve više progovaraju o oštećenjima sluha. Upravo zahvaljujući njima, teme koje se tiču oštećenja sluha sve češće ispunjavaju javni i medijski prostor.
Kroz ovaj članak želi se pojasniti što su to oštećenja sluha te kako ona utječu na osobe starije životne dobi.
Oštećenja sluha mogu nastati u prenatalnom (intrauterino tj. prije rođenja), perinatalnom (za vrijeme poroda) i postnatalnom razdoblju (nakon rođenja) (Bradarić-Jončić, Mohr, 2010).
U prenatalnom periodu nastaje 60 posto svih oštećenja sluha, u perinatalnom razdoblju 10 posto, a u postnatalnom periodu nastaje 30 posto svih oštećenja sluha (Bradarić-Jončić, Mohr, 2010).
Oštećenja sluha dijelimo na gluhoću i nagluhost. Nagluhe osobe informacije dominantno primaju slušanjem, a gluhe osobe vidom. Što je oštećenje sluha veće, time raste i uloga vida u komunikaciji i percepciji okoline (Bradarić-Jončić, Mohr, 2010).
Gluhoća je termin koji obuhvaća totalnu gluhoću i praktičnu gluhoću. Totalna (klinička) gluhoća je stanje u kojem je sluh u potpunosti uništen te ne postoji nikakav kontakt sa zvukom. Većina gluhih osoba spada u praktično gluhe osobe koje imaju sačuvani ostatak sluha u frekvencijskom rasponu do 500Hz (Bradarić-Jončić, 2016).
Prema Pravilniku o sastavu i načinu rada tijela vještačenja u postupku ostvarivanja prava iz socijalne skrbi i drugih prava po posebnim propisima (Narodne novine, 79/2014.):
„Nagluhošću se smatra oštećenje sluha od 26 do 93 decibela na uhu s boljim ostacima sluha i kada je glasovni govor djelomično ili potpuno razvijen“ te nagluhost obuhvaća lakše, umjereno i teže oštećenje sluha (Bradarić-Jončić, 2016).
Fook i Morgan (2000) ističu da starenjem raste vjerojatnost obolijevanja od kroničnih stanja. Oštećenje sluha, artritis i hipertenzija su tri najčešća kronična stanja koja se javljaju u starosti. Oštećenje sluha može progresivno nastajati kako osoba stari (tzv. prezbiakuzija ili staračka nagluhost) ili je oštećenje prisutno od mladosti. Starije osobe koje su naknadno oglušile često stigmatiziraju svoje oštećenje te odbijaju tražiti pomoć. Naučena bespomoćnost i stigmatizacija smanjuju socijalni krug i društvene aktivnosti u kojima osobe mogu sudjelovati. S druge strane, manje socijalnih kontakta i aktivnosti dovodi do povećanog rizika za razvoj depresije i anksioznosti.
Na taj način stvara se začarani krug iz kojega je vrlo teško izaći, posebice ako osoba nema primjerenu podršku i ne zna kome se može obratiti za pomoć.
Potrebno je podizati svijest o oštećenjima sluha u starijoj životnoj dobi te sustavno raditi na edukaciji stručnjaka i zajednice kako bi mogli pravovremeno i uspješno prevenirati negativne psihosocijalne ishode kod starijih osoba. Ako je moguće, starije gluhe osobe treba poticati na uključivanje u njima zanimljive i primjerene aktivnosti kako bi ostvarile svoj puni potencijal. Kroz projekt „Podrška procesu deinstitucionalizacije gluhih i nagluhih osoba“, starije gluhe i nagluhe osobe sudjeluju u različitim aktivnostima kojima se potiče njihova kreativnost, osigurava ispunjenje potrebe za druženjem i prihvaćanjem te povećava njihovo osobno zadovoljstvo kvalitetom života.
Popis literature:
Bradarić Jončić, S. (2016). Oštećenja sluha (Skripta). Zagreb: Edukacijsko rehabilitacijski fakultet
Bradarić-Jončić, S. i Mohr, R. (2010). Uvod u problematiku oštećenja sluha. Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 53 (2), 55-62. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/80986
Fook, L., Morgan, R., Sharma, P., Adekoke, A., & Turnbull, C. J. (2000). The impact of hearing on communication. Postgraduate medical journal, 76(892), 92–95. https://doi.org/10.1136/pmj.76.892.92
