Novosti

Zahvaljujući raznim projektima, radionicama i aktivnostima gluhe i nagluhe osobe sve više progovaraju o oštećenjima sluha. Upravo zahvaljujući njima, teme koje se tiču oštećenja sluha sve češće ispunjavaju javni i medijski prostor. Kroz ovaj članak želi se pojasniti što su to oštećenja sluha te kako ona utječu na osobe starije životne dobi. Oštećenja sluha mogu nastati u prenatalnom (intrauterino tj. prije rođenja), perinatalnom (za vrijeme poroda) i postnatalnom razdoblju (nakon rođenja) (Bradarić-Jončić, Mohr, 2010). U prenatalnom periodu nastaje 60 posto svih oštećenja sluha, u perinatalnom razdoblju 10 posto, a u postnatalnom periodu nastaje 30 posto svih oštećenja sluha (Bradarić-Jončić, Mohr, 2010). Oštećenja sluha dijelimo na gluhoću i nagluhost. Nagluhe osobe informacije dominantno primaju slušanjem, a gluhe osobe vidom. Što je oštećenje sluha veće, time raste i uloga vida u komunikaciji i percepciji okoline (Bradarić-Jončić, Mohr, 2010).  Gluhoća je termin koji obuhvaća totalnu gluhoću i praktičnu gluhoću. Totalna (klinička) gluhoća je stanje u kojem je sluh u potpunosti uništen te ne postoji nikakav kontakt sa zvukom. Većina gluhih osoba spada u praktično gluhe osobe koje imaju sačuvani ostatak sluha u frekvencijskom rasponu do 500Hz (Bradarić-Jončić, 2016).  Prema Pravilniku o sastavu i načinu rada tijela vještačenja u postupku ostvarivanja prava iz socijalne skrbi i drugih prava po posebnim propisima (Narodne novine, 79/2014.): „Nagluhošću se smatra oštećenje sluha od 26 do 93 decibela na uhu s boljim ostacima sluha i kada je glasovni govor djelomično ili potpuno razvijen“ te nagluhost obuhvaća lakše, umjereno i teže oštećenje sluha (Bradarić-Jončić, 2016).  Fook i Morgan (2000) ističu da starenjem raste vjerojatnost obolijevanja od kroničnih stanja. Oštećenje sluha, artritis i hipertenzija su tri najčešća kronična stanja koja se javljaju u starosti. Oštećenje sluha može progresivno nastajati kako osoba stari (tzv. prezbiakuzija ili staračka nagluhost) ili je oštećenje prisutno od mladosti. Starije osobe koje su naknadno oglušile često  stigmatiziraju svoje oštećenje te odbijaju tražiti pomoć. Naučena bespomoćnost i stigmatizacija smanjuju socijalni krug i društvene aktivnosti u kojima osobe mogu sudjelovati. S druge strane, manje socijalnih kontakta i aktivnosti dovodi do povećanog rizika za razvoj depresije i anksioznosti. Na taj način stvara se začarani krug iz kojega je vrlo teško izaći, posebice ako osoba nema primjerenu podršku i ne zna kome se može obratiti za pomoć. Potrebno je podizati svijest o oštećenjima sluha u starijoj životnoj dobi te sustavno raditi na edukaciji stručnjaka i zajednice kako bi mogli pravovremeno i uspješno prevenirati negativne psihosocijalne ishode kod starijih osoba. Ako je moguće, starije gluhe osobe treba poticati na uključivanje u njima zanimljive i primjerene aktivnosti kako bi ostvarile svoj puni potencijal. Kroz projekt „Podrška procesu deinstitucionalizacije gluhih i nagluhih osoba“, starije gluhe i nagluhe osobe sudjeluju u različitim aktivnostima kojima se potiče njihova kreativnost, osigurava ispunjenje potrebe za druženjem i prihvaćanjem te povećava njihovo osobno zadovoljstvo kvalitetom života. Popis literature: Bradarić Jončić, S. (2016). Oštećenja sluha (Skripta). Zagreb: Edukacijsko rehabilitacijski fakultet Bradarić-Jončić, S. i Mohr, R. (2010). Uvod u problematiku oštećenja sluha. Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 53 (2), 55-62. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/80986 Fook, L., Morgan, R., Sharma, P., Adekoke, A., & Turnbull, C. J. (2000). The impact of hearing on communication. Postgraduate medical journal, 76(892), 92–95. https://doi.org/10.1136/pmj.76.892.92

Deinstitucionalizacija je složen proces koji uključuje niz različitih čimbenika, a za cilj ima uključivanje korisnika u život zajednice te preveniranje smještaja u domove i ustanove.  Uz deinstitucionalizaciju, paralelno teče i proces transformacije u kojem razne udruge i zajednice pružaju izvaninstitucionalne socijalne usluge koje su u skladu s potrebama korisnika u zajednici. Kroz deinstitucionalizaciju, stvaraju se uvjeti za uključivanje korisnika u život zajednice (Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, n.d.). Gluhe i nagluhe osobe često se susreću s raznim komunikacijskim barijerama u čujućoj okolini te im je potrebno osigurati stručnog komunikacijskog posrednika u situacijama gdje je komunikacija izrazito otežana ili neostvariva. Stručni komunikacijski posrednici nisu samo komunikacijski most između zajednice gluhih i čujućih, oni također posreduju između dvije kulture i tako osiguravaju gluhim osobama da dobivene informacije budu na najvišoj razini točnosti. Starije gluhe osobe te osobe koje su izgubile sluh u starosti i smještene su u domove za starije često su ograničene u socijalnim aktivnostima i druženjima s drugim čujućim korisnicima (Ludlow i sur. 2017). U Republici Hrvatskoj još uvijek ne postoji dom za starije osobe koji je specijaliziran za brigu o starijim gluhim i nagluhim osobama.  Svim gluhim osobama, posebice starijima, potrebno je osigurati kvalitetan i ispunjavajući socijalni život. Središta „socijalnog života“ gluhih osoba su savezi gluhih (tzv. klubovi gluhih) u kojima gluhe osobe razmjenjuju razne informacije s drugim gluhim osobama bez komunikacijskih barijera. Projektom “Podrška procesu deinstitucionalizacije gluhih i nagluhih osoba” korisnicima je kroz uslugu poludnevnog boravka omogućen prostor za druženje i provođenje slobodnog vremena, obrok, zabavni sadržaji (različite igre), obilježavanje prigodnih manifestacija, razvijanje kreativnih i socijalnih vještina te ostale aktivnosti. Popis literature: Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, n.d Deinstitucionalizacija i transformacija domova za djecu i mlade. Pristupljeno 28.10.2022. , https://mrosp.gov.hr/istaknute-teme/obitelj-i-socijalna-politika/obitelj-12037/djeca-i-obitelj-12048/deinstitucionalizacija-i-transformacija-domova-za-djecu-i-mlade-12058/12058 Ludlow, K., Mumford, V., Makeham, M., Braithwaite, J., & Greenfield, D. (2018). The effects of hearing loss on person-centred care in residential aged care: a narrative review. Geriatric nursing (New York, N.Y.), 39(3), 296–302. https://doi.org/10.1016/j.gerinurse.2017.10.013

Tjelesna aktivnost važan je čimbenik za osobe u svakoj životnoj dobi, a u prilog tome govori niz raznih istraživanja koja ukazuju na dobrobiti tjelovježbe za kompletno biopsihosocijalno funkcioniranje osobe. Vježbanje je važno za očuvanje zdravlja te je snažan alat u prevenciji i liječenju raznih bolesti koje su česte u starijoj dobi. Proces tjelovježbe može biti izrazito individualiziran te se plan i program može u potpunosti prilagoditi potrebama i mogućnostima osobe (Ribar, 2017). Kod starijih osoba prednost se daje aktivnostima koje pozitivno utječu na rad krvožilnog i respiratornog sustava. Sobna gimnastika, vježbe rastezanja, trčanje, pješačenje, tenis i plivanje samo su neke od aktivnosti u kojima starije osobe mogu ostvariti svoj sportski potencijal (Primorac, 2018). Općenito gledano, tjelovježba smanjuje mogućnost raznih srčanih oboljenja te zaštitno djeluje na srce. Prema istraživanju iz 2008. godine vidljivo je da bavljenje tjelesnom aktivnosti smanjuje povišeni krvni tlak. Osim povećanja izdržljivosti kod starijih osoba, tjelovježba smanjuje razne upalne procese u skeletnim mišićima starijih osoba. Starenje je ireverzibilan proces te ne možemo zaustaviti tijek, no tjelovježbom možemo usporiti procese starenja (Primorac, 2018). Prije nego starije osobe krenu s vježbanjem, nužno je potražiti savjet nadležnog liječnika obiteljske medicine. Preporučuje se obavljanje elektrokardiograma (EKG) u mirovanju i u stanju opterećenja, rendgen srca i pluća. Od laboratorijskih pretraga preporučuje se napraviti kompletnu krvnu sliku, analizu urina, glukoze u krvi, kreatina u serumu i kolesterola (Tomek Roksandić, 2009). Fizička aktivnost treba se provoditi dosljedno i kontinuirao najmanje 2 do 3 puta tjedno od 15 do 30 minuta uz nadzor educiranih stručnjaka (Tomek Roksandić, 2009). Uz hodanje, trčanje i planinarenje sve više starijih osoba odlučuje se na nordijsko hodanje. Ono aktivira mišiće leđa, ramena i ruku te za hodanje koristi posebno dizajnirane štapove. Boravak na svježem zraku, u prirodi i često u društvu drugih šetača pozitivno utječe na zdravlje. Ako osobe imaju probleme sa zglobovima i kostima, preporučuje se vožnja biciklom koja dokazano pozitivno utječe na kardiovaskularni sustav. Plivanje spada u najpogodnije oblike tjelovježbe te nema dobno ograničenje, samo je važno obratiti pažnju na temperaturu vode. Prehladna voda može dovesti do napada angine pektoris. Osim plivanja, u bazenu se mogu izvoditi i razne vježbe i pokreti. Sobna gimnastika se preporučuje svakodnevno nakon buđenja, dokazani su pozitivni utjecaji na fleksibilnost i koordinaciju (Ribar, 2017). Bitno je naglasiti da ovo nisu sve aktivnosti i vježbe koje se preporučuju starijim osobama, no prije uključivanja u bilo koju aktivnost potrebno je posavjetovati se s liječnikom. Osim zdravstvene dobrobiti, tjelesna aktivnost ima snažan utjecaj i na psihosocijalno zdravlje. Grupne fizičke aktivnosti pridonose socijalizaciji i resocijalizaciji članova skupine. Tjelovježba smanjuje rizik nastanka i obolijevanja od demencije. Bavljenje fizičkom aktivnosti doprinosi porastu samopouzdanja, opadanju razine stresa, anksioznosti i depresije (Primorac, 2018). Sportski stručnjaci koji provode fizičke aktivnosti sa starijim gluhim osobama trebaju biti upoznati s tehnikama kojima olakšavaju gluhim osobama da lakše i točnije shvate vježbu. Korištenje video snimki i demonstriranje vježbi od velike je važnosti. Povećava se preciznost izvođenja pokreta i smanjuje se mogućnost nastanka ozljeda (Kurkova, 2016). U istraživanju provedenom od Kurkove (2016), sve starije gluhe osobe izjasnile su se da tjelovježba pozitivno djeluje na njihovo fizičko i psihičko zdravlje. Iz svega navedenog možemo zaključiti kako tjelovježba ima brojne pozitivne učinke na zdravlje starijih osoba. Kroz tjelovježbu postižemo psihičku, fizičku i socijalnu dobrobit. Kroz projekt “Podrška procesu deinstitucionalizacije gluhih i nagluhih osoba” aktivno se radi na podizanju svijesti o važnosti tjelovježbe kod starijih gluhih osoba. Literatura: Primorac, E. (2018). “Utjecaj sporta na zdravlje u osoba treće životne dobi” (Završni rad). Preuzeto s https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:155:787902 Ribar, D. (2017). Uloga i značaj tjelesnog vježbanja za osobe starije životne dobi (Diplomski rad). Preuzeto s https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:117:054342 Tomek Roksandić, S. (2009).  Aktivni u starosti Preuzeto s https://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/7769/Aktivni-i-u-starosti.html (21.10.2022.) Kurková, Petra. (2016). Physical activity among older people who are deaf and hard of hearing: perceived barriers and facilitators. Physical Activity Review. 4. 72-80. 10.16926/par.2016.04.09.

Dragi roditelji, sa zadovoljstvom Vas obavještavamo kako je Savezu gluhih i nagluhih grada Zagreba odobren projekt „Ritam inkluzije“ , financiran sredstvima Grada Zagreba. Opći cilj projekta jest povećanje kvalitete života djece osnovnoškolske dobi u uvjetima inkluzije sa svrhom povećanja međusobnog razumijevanja i prihvaćanja različitosti kroz provođenje organiziranih sadržaja u kojima sudjeluju gluha, nagluha i čujuća djeca. Za početak, pozivamo djecu osnovnoškolskog uzrasta (1.-8. razred osnovne škole) da se priključe satovima CAPOEIRE (1x tjedno; besplatno). Uz capoeiru, provodit će se edukativne radionice za djecu te će biti organizirani izleti. Prvi termin je u petak, 9.9.2022. u 19h u prostorijama Kluba, na adresi Kneza Mislava 7/1. Ostale termine dogovorit ćemo u petak. Prijaviti se možete Lini na broj: 091/4619 – 118 (max broj djece je 15)! Veselimo se susretu 🙂

Razvoj medicine, tehnologije i znanosti uvelike je pridonio porastu kvalitete, ali i prosječnom trajanju života. U Republici Hrvatskoj prisutan je trend porasta starog stanovništva u cjelokupnoj populaciji – ovaj trend vidljiv je u većini Europskih zemalja (Andrašek 2020.).  Prema podacima Eurostat-a prosječno očekivano trajanje života za osobe muškog i ženskog spola, rođene u EU 2018. godine, iznosi 81 godinu (Rodin, Cerovečki, Jezdić, 2020). Ako pogledamo Popis stanovništva iz 2011. godine 17,7% stanovništva RH spada u dobnu skupinu 65 i više godina (Maurović 2015.). Iz svega navedenog možemo zaključiti da je u Hrvatskoj prisutan proces senilizacije, odnosno starenja stanovništva. Kada pričamo o diskriminaciji potrebno je znati da diskriminacijom smatramo svako stavljanje osobe u nepovoljni položaj na osnovi rase, jezika, vjere, nacionalnosti, obrazovanja, invaliditeta itd. Diskriminacija na temelju kalendarske dobi često se naziva ageizam (eng. ageism) te vodi prema netrpeljivosti, nepriznavanju i ograničavanju prava starijih osoba isključivo na temelju njihove dobi (Rusac, Štambuk, Verić, 2013.). Potrebno je obratiti pažnju na izazove starenja, socijalne probleme i nejednakost s kojima se starije osobe susreću. Starenje ne smije biti neugodna i zaobilazna tema, u konačnici to je proces svojstven svim ljudima. Potrebno je što više pričati i educirati se o starenju i životu u starijoj životnoj dobi kako bi uspješno smanjili stigmatizaciju i diskriminaciju starijih osoba. Starije osobe često se susreću s diskriminacijom u zdravstvenom sustavu. Prema Rusac i sur. (2013) starije osobe izložene su lošijim higijenskim uvjetima, lošijim tretmanom, predugim čekanjem i neljubaznošću od strane medicinskog osoblja. Također, samo medicinsko osoblje ima lošije stavove prema starijim pacijentima u odnosu na druge pacijente. Zabrinjavajuća je činjenica da 60% osoba starijih od 65 godina ne prima adekvatne preventivne zdravstvene usluge (Kane i Kane, 2005.). Domovi za starije i nemoćne, mjesta gdje bi starije osobe trebale uživati u svojoj starosti, često su mjesta zanemarivanja nasilja nad štićenicima – posebice ako se radi o nemoćnim osobama i osobama slabijeg ekonomskog statusa (Maurović, 2015.). Starije gluhe osobe često imaju osjećaj da ih liječnici ne doživljavaju dovoljno ozbiljno te da ih se svjesno ignorira ako dolaze s čujućom pratnjom (Deselle i Proctor, 2000.).  Combs (1992.) usporedio je odlazak liječniku u pratnji čujuće osobe: kada se liječnik obraća isključivo pratnji i zanemaruje gluhu osobu kraj sebe, ona se počinje osjećati kao kućni ljubimac kod veterinara. Osobe u mirovini i one koje nikad nisu bile u radnome odnosu doživljavaju više oblika diskriminacije od svojih vršnjaka koji su i dalje u radnom odnosu. Prema podacima Ministarstva rada 1/3 nezaposlenih su osobe starije od 50 godina (Maurović, 2015.). Starije osobe imaju manje prilika na tržištu rada te kada postanu nezaposleni u starijoj dobi redovito prelaze u dugotrajnu nezaposlenost (Maurović, 2015.). Među mladim stanovništvom često prevladavaju stavovi da su starije osobe nesposobne da doprinesu društvu. Same starije osobe često imaju osjećaj da ih društvo gleda kao „besposličare“(Rusac i sur. 2020.). Društvo starije osobe često smatra nesposobnima za učenje novih stvari (npr. kako koristiti laptop, tablet, računalo itd.) te često propitkuje njihove intelektualne sposobnosti. Prema Poon (1995.) starenje ne podrazumijeva gubitak sposobnosti učenja. Iz navedenog možemo zaključiti da se starije osobe osjećaju diskriminirano na raznim područjima života, kako u poslovnom tako i u privatnom životu. Moramo poticati međugeneracijsku solidarnost te starije ljude da otvoreno i glasno progovaraju o problemima i diskriminaciji s kojom se susreću u zajednici. LITERATURA: Andrašek, A. (2020). Diskriminacija osoba starije životne dobi (Završni rad). Preuzeto s https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:122:610928 (5.7.2022.) Combs, A. (1992). Hearing loss help. San Luis Obispo, CA: Impact. Desselle, D. D., & Proctor, T. K. (2000). Advocating for the elderly hard-of-hearing population: the deaf people we ignore. Social work, 45(3), 277–281. https://doi.org/10.1093/sw/45.3.277 (13.7.2022.) Kane, R.L. i Kane, R.A. (2005). Ageism in Healthcare and Longterm Care. Generations. 29(3), 49-54 Maurović, D. (2015). Stereotipi i predrasude prema starijim osobama (Završni rad). Preuzeto s https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:142:746494 (4.7.2022.) Poon, L. (1995). Learning. In Madoxx, G. (ed.):The encyclopedia of aging (pp. 380-3819). New York: Springer Rodin, U., Cerovečki, I., Jezdić, D. (2020). Prirodno kretanje u Hrvatskoj u 2019. godini, Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Preuzeto s https://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2020/08/Prirodno_kretanje_2019_030920.pdf (11.7.2022.) Rusac, S., Štambuk, A. i Verić, J. (2013). Dobna diskriminacija: iskustva starijih osoba. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 49 (Supplement), 96-105. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/109421 (13.7.2022.)