Ustanove za starije i nemoćne osobe osnovane su kako bi osobama koje nisu u mogućnosti dobiti zadovoljavajuću njegu u vlastitom domu, omogućile svu potrebnu skrb u sigurnim i kontroliranim uvjetima. Unatoč tome, niti jedna od takvih ustanova nije dovoljno prilagođena za pružanje individualnih usluga niti za potporu koja je potrebna kako bi se te osobe u najvećoj mjeri uključile u zajednicu (European Commision, 2012).
Hrvatska je zemlja s visokim udjelom starog stanovništva u ukupnoj populaciji (19,01%). Starije osobe u Republici Hrvatskoj su u stalnom riziku od siromaštva, a osim toga, važno je istaknuti problem dostupnosti usluga i nedovoljno razvijenih usluga u zajednici, primjerice pomoć u kući i usluge boravka.
Navedene usluge su znatno jeftinije od institucionalizirane skrbi ali su, osim toga, i znatno djelotvornije zato što preveniraju institucionalizaciju i pridonose socijalnoj uključenosti osoba starije životne dobi kako bi se poboljšala kvaliteta njihovog života (MDOMSP, 2018).
S procesom deinstitucionalizacije se započelo devedesetih godina prošlog stoljeća, te su napravljene mnoge aktivnosti koje su uključivale izmjene zakonodavnog okvira u svrhu razvoja širokog spektra usluga što je u konačnici dovelo do Plana deinstitucionalizacije, transformacije te prevencije institucionalizacije 2018.-2020. Planom su bili određeni ciljevi i aktivnosti na tom području u koje su bile uključene, među ostalima, i odrasle osobe s invaliditetom (MROSP, 2018).
Prilikom izgradnje struktura za socijalnu skrb i potporu koje odgovaraju 21.stoljeću, u fokusu trebaju biti zajedničke europske vrijednosti o ljudskom dostojanstvu, jednakosti i poštivanju ljudskih prava te su sve članice Europske Unije (uključujući i Hrvatsku) dužne provesti mjere za poticanje prijelaza s institucionalnih usluga ka uslugama zajednice. Pri tome trebaju se voditi člankom 19 Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom koji naglašava pravo na nezavisan život (European Commision, 2012).
Kao problem, javlja se poprilično visok broj osoba koje i dalje ulaze u institucije te se postavlja pitanje mogućnosti financiranja povećanog obujma korisnika. Deinstitucionalizacija ne znači samo osobu „deinstitucionalizirati“ već osigurati osobama sve bitne pretpostavke kako bi se u konačnici mogle aktivno uključiti u život lokalne zajednice.
Sustav socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj redovito obilježavaju promjene i pomaci prema aktivnoj socijalnoj državi što uključuje zaštitu i pomoć ranjivim skupinama društva (The world bank, 2019).
Literatura:
- MDOMSP (2018) Plan deinstitucionalizacije, transformacije te prevencije institucionalizacije 2018 – 2020 godina. Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku
https://mrosp.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/MDOMSP%20dokumenti/Plan%202018-2020.pdf Pristupljeno 3. svibnja 2022.
- European Commission (2012) Prijelaz s institucionalnih usluga na usluge podrške za život u zajednici (deinstitucionalizacija).
- The world bank (2019) Regionalna dostupnost socijalnih usluga u Hrvatskoj
https://thedocs.worldbank.org/en/doc/2767416046150063940080022020/original/13Regionalnadostupnostsocijalnihusluga.pdf Pristupljeno 3.svibnja
- Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (2018) Proces transformacije i deinstitucionalizacije
https://mrosp.gov.hr/istaknute-teme/obitelj-i-socijalna-politika/socijalna-politika-11977/proces-transformacije-i-deinstitucionalizacije-12031/12031 Pristupljeno 3. svibnja 2022.
