Razvoj medicine, tehnologije i znanosti uvelike je pridonio porastu kvalitete, ali i prosječnom trajanju života. U Republici Hrvatskoj prisutan je trend porasta starog stanovništva u cjelokupnoj populaciji – ovaj trend vidljiv je u većini Europskih zemalja (Andrašek 2020.).
Prema podacima Eurostat-a prosječno očekivano trajanje života za osobe muškog i ženskog spola, rođene u EU 2018. godine, iznosi 81 godinu (Rodin, Cerovečki, Jezdić, 2020). Ako pogledamo Popis stanovništva iz 2011. godine 17,7% stanovništva RH spada u dobnu skupinu 65 i više godina (Maurović 2015.). Iz svega navedenog možemo zaključiti da je u Hrvatskoj prisutan proces senilizacije, odnosno starenja stanovništva.
Kada pričamo o diskriminaciji potrebno je znati da diskriminacijom smatramo svako stavljanje osobe u nepovoljni položaj na osnovi rase, jezika, vjere, nacionalnosti, obrazovanja, invaliditeta itd. Diskriminacija na temelju kalendarske dobi često se naziva ageizam (eng. ageism) te vodi prema netrpeljivosti, nepriznavanju i ograničavanju prava starijih osoba isključivo na temelju njihove dobi (Rusac, Štambuk, Verić, 2013.).
Potrebno je obratiti pažnju na izazove starenja, socijalne probleme i nejednakost s kojima se starije osobe susreću. Starenje ne smije biti neugodna i zaobilazna tema, u konačnici to je proces svojstven svim ljudima. Potrebno je što više pričati i educirati se o starenju i životu u starijoj životnoj dobi kako bi uspješno smanjili stigmatizaciju i diskriminaciju starijih osoba.
Starije osobe često se susreću s diskriminacijom u zdravstvenom sustavu. Prema Rusac i sur. (2013) starije osobe izložene su lošijim higijenskim uvjetima, lošijim tretmanom, predugim čekanjem i neljubaznošću od strane medicinskog osoblja. Također, samo medicinsko osoblje ima lošije stavove prema starijim pacijentima u odnosu na druge pacijente. Zabrinjavajuća je činjenica da 60% osoba starijih od 65 godina ne prima adekvatne preventivne zdravstvene usluge (Kane i Kane, 2005.). Domovi za starije i nemoćne, mjesta gdje bi starije osobe trebale uživati u svojoj starosti, često su mjesta zanemarivanja nasilja nad štićenicima – posebice ako se radi o nemoćnim osobama i osobama slabijeg ekonomskog statusa (Maurović, 2015.). Starije gluhe osobe često imaju osjećaj da ih liječnici ne doživljavaju dovoljno ozbiljno te da ih se svjesno ignorira ako dolaze s čujućom pratnjom (Deselle i Proctor, 2000.). Combs (1992.) usporedio je odlazak liječniku u pratnji čujuće osobe: kada se liječnik obraća isključivo pratnji i zanemaruje gluhu osobu kraj sebe, ona se počinje osjećati kao kućni ljubimac kod veterinara.
Osobe u mirovini i one koje nikad nisu bile u radnome odnosu doživljavaju više oblika diskriminacije od svojih vršnjaka koji su i dalje u radnom odnosu. Prema podacima Ministarstva rada 1/3 nezaposlenih su osobe starije od 50 godina (Maurović, 2015.). Starije osobe imaju manje prilika na tržištu rada te kada postanu nezaposleni u starijoj dobi redovito prelaze u dugotrajnu nezaposlenost (Maurović, 2015.). Među mladim stanovništvom često prevladavaju stavovi da su starije osobe nesposobne da doprinesu društvu. Same starije osobe često imaju osjećaj da ih društvo gleda kao „besposličare“(Rusac i sur. 2020.).
Društvo starije osobe često smatra nesposobnima za učenje novih stvari (npr. kako koristiti laptop, tablet, računalo itd.) te često propitkuje njihove intelektualne sposobnosti. Prema Poon (1995.) starenje ne podrazumijeva gubitak sposobnosti učenja.
Iz navedenog možemo zaključiti da se starije osobe osjećaju diskriminirano na raznim područjima života, kako u poslovnom tako i u privatnom životu. Moramo poticati međugeneracijsku solidarnost te starije ljude da otvoreno i glasno progovaraju o problemima i diskriminaciji s kojom se susreću u zajednici.
LITERATURA:
Andrašek, A. (2020). Diskriminacija osoba starije životne dobi (Završni rad). Preuzeto s https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:122:610928 (5.7.2022.)
Combs, A. (1992). Hearing loss help. San Luis Obispo, CA: Impact.
Desselle, D. D., & Proctor, T. K. (2000). Advocating for the elderly hard-of-hearing population: the deaf people we ignore. Social work, 45(3), 277–281. https://doi.org/10.1093/sw/45.3.277 (13.7.2022.)
Kane, R.L. i Kane, R.A. (2005). Ageism in Healthcare and Longterm Care. Generations. 29(3), 49-54
Maurović, D. (2015). Stereotipi i predrasude prema starijim osobama (Završni rad). Preuzeto s https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:142:746494 (4.7.2022.)
Poon, L. (1995). Learning. In Madoxx, G. (ed.):The encyclopedia of aging (pp. 380-3819). New York: Springer
Rodin, U., Cerovečki, I., Jezdić, D. (2020). Prirodno kretanje u Hrvatskoj u 2019. godini, Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Preuzeto s https://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2020/08/Prirodno_kretanje_2019_030920.pdf (11.7.2022.)
Rusac, S., Štambuk, A. i Verić, J. (2013). Dobna diskriminacija: iskustva starijih osoba. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 49 (Supplement), 96-105. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/109421 (13.7.2022.)
