Socijalna i psihosocijalna obilježja starijih osoba

Odrastanjem prolazimo kroz različite životne periode, jedan od tih perioda je razdoblje starosti. Svako životno razdoblje sa sobom nosi razne izazove i događaje (PSY 180 Psychology of aging).

Prema Riley (1978.) starenje je cjeloživotni proces koji uzrokuje promjene na svim životnim područjima, ono ne nastupa naglo i iznenadno već prati tijek i razvoj osobe. Zahvaljujući raznim dostignućima moderne medicine i znanosti, kvaliteta i predviđeno trajanje života u stalnom su porastu.

Važno je imati na umu da je populacija osoba starije životne dobi izrazito heterogena te da će različito reagirati na promjene izazvane starenjem.

Starenjem otpada sposobnost izvršavanja svakodnevnih aktivnosti (tzv. funkcionalna sposobnost). Statistički gledano starije osobe razvijaju više zdravstvenih tegoba u odnosu na mlade ljude. Važno je imati na umu da promjene koje prate starenje nisu isključivo zdravstvene prirode već i socijalne (MSD Manual).

Brojna istraživanja ističu negativne stavove mlađe populacije prema starijim ljudima.  Negativni stavovi najviše se manifestiraju u pojednostavljenoj i neprirodnoj komunikaciji sa starijim osobama. Često je prisutan neprirodan emocionalan ton (tzv. sekundarno tepanje) i obrasci komunikacije tipični za razgovor s malom djecom. Negativni stavovi, manjak razumijevanja i poštovanja prema starijim osobama mogu dovesti do gubitka samopoštovanja, motivacije te razvoja depresije (Galić, Tomasović Mrčela i sur., 2013.).

U starijoj dobi, generalno gledano, dolazi do pada u socijalnim interakcijama te se socijalna mreža smanjuje. Veliki dio starijih osoba ostao je bez roditelja, supružnika, prijatelja itd., no nije rijetkost da se u starijoj dobi stvaraju novi odnosi i prijateljstva (Galić i sur., 2013.). Ako starijoj životnoj dobi pridodamo invaliditet koji se odnosi na gluhoću, socijalna mreža ne samo da se smanjuje već je ona i ograničena na populaciju koja komunicira znakovnim jezikom, ukoliko se radi o gluhoj osobi koja kao preferirani način komunikacije koristi hrvatski znakovni jezik.

Zanimljivo je da u srednjoj i kasnoj starosti dolazi do porasta zadovoljstva u braku. Supružnici se više oslanjanju jedan na drugoga, provode više vremena zajedno te postaju ravnopravniji. Smanjuju se rodne uloge, npr. podjela poslova na muške i ženske (Galić i sur., 2013.).

Starenjem se mijenja dinamika odnosa između roditelja i djece. Roditelji postaju primatelji pomoći, a djeca pružatelji. Uglavnom je riječ o emocionalnoj podršci, ako se radi o teškoj onesposobljenosti uz emocionalnu podršku česta je i fizička skrb (Galić i sur., 2013.).

Važno je naglasiti ulogu zajednice kao izvor socijalizacije za starije osobe. Prijateljstva su izvor topline i podrške bitne za sve ljude. Upravo nedostatak socijalizacije može izazvati usamljenost te depresiju kod osoba starije životne dobi (Galić i sur., 2013.).

Istraživanje provedeno od strane Niazi, Ejaz i Muzazzam (2020.) ukazuje na povezanost između distresa (opće psihičke uznemirenosti) i oštećenja sluha kod muškaraca i žena starije životne dobi. Prema istraživanju muškarci s oštećenjem sluha ispoljavaju više depresivnih simptoma od žena.

Značajan čimbenik smanjenja depresivnih simptoma kod starijih osoba s oštećenjem sluha upravo je njihovo prihvaćanje u zajednicu (Niazi, Ejaz, Muazzam, 2020.).

Starenje, kao i svaki period života, sa sobom donosi nove izazove. Važno je raditi na razbijanju predrasuda i mitova o starenju i populaciji osoba starije životne dobi. Provođenjem  edukacija o važnosti socijalizacije i mentalnog zdravlja možemo utjecati na kvalitetu života, ali i na zadovoljstvo samim sobom.

Osobe s oštećenjem sluha (i sve druge skupine osoba s invaliditetom) pod povećanim su rizikom od izolacije, institucionalizacije i razvoja depresivnih simptoma. Naša uloga u zajednici je  orijentirana na svakodnevno razbijanje stigmi i predrasuda s kojima se suočava zajednica osoba s invaliditetom.  

LITERATURA:

Scroll to Top
Skip to content