Kvaliteta života višedimenzionalan je koncept kojeg je jednoznačno jako teško definirati. Kako bi najbliže odredili definiciju kvalitete života, autori u svojim radovima koriste objektivne i subjektivne pokazatelje. Objektivni indikatori relativno su trajni pokazatelji koji utječu na zadovoljstvo pojedinca. Tako se u objektivne indikatore ubrajaju ekonomski status i materijalna primanja, osobna sigurnost, okolina u kojoj pojedinac živi, traumatski događaji poput bolesti, gubitka posla ili bliskog člana obitelji i sl. Za razliku od objektivnih pokazatelja, subjektivni indikatori odnose se na osobno poimanje vlastita života nastalo pod utjecajem objektivnih indikatora i osobina ličnosti pojedinca. Karakteristike pojedinca, njegove želje, težnje i crte ličnosti utječu na osjećaj njegova osobna zadovoljstva vlastitim životom i njegovom kvalitetom (Lučev i Tadinac, 2008.).
Kvaliteta života osoba s invaliditetom definirana je kroz različite životne domene unutar kojih se procjenjuje koliki utjecaj prisutnost invaliditeta ima na pojedinčevu percepciju zadovoljstva vlastitom kvalitetom života (Brown i sur., 2006.; prema Leutar i Buljevac, 2020.). Domene koje se najčešće uzmaju u obzir prilikom procjenjivanja kvalitete života osoba s invaliditetom su emocionalna dobrobit, ekonomski status obitelji, obiteljska podrška, formalna i neformalna podrška, pružena skrb osobi s invaliditetom, prava koja stječe te aktivno sudjelovanje u životu zajednice (Leutar i Buljevac, 2020.).
Oštećenje sluha utječe na život samog pojedinca, ali i njegove obitelji. Prema istraživanjima koja su provedena na području Republike Hrvatske, osobe s oštećenjem sluha kao jednu od najvećih prepreka zadovoljavajućoj kvaliteti života ističu komunikacijske barijere s kojima se suočavaju. Takve teškoće nerijetko mogu rezultirati povlačenjem u socijalnom i emocionalnom razvoju gluhih i nagluhih osoba te razvitku osjećaja usamljenosti, izoliranosti te pojavnosti depresije (Broz Frajtag, 2017.). Lovretić i suradnici (2016.) kao najveći prediktor kvalitete života gluhih osoba navode socijalnu podršku. Što pojedinac gluha osoba dobiva veću podršku iz socijalne okoline te bliskih osoba, njegovo zadovoljstvo kvalitetom života bit će veće i izraženije.
S obzirom na navedeno, Savez gluhih i nagluhih grada Zagreba kroz projekt “Podrška procesu deinstitucionalizacije gluhih i nagluhih osoba” svojim gluhim i nagluhim članovima omogućava provođenje različitih aktivnosti kroz uslugu poludnevnog boravka, kvalitetno provođenje slobodnog vremena, jačanje socijalne mreže, isticanje kreativnih i ostalih vještina, uslugu pomoći u kući te uslugu savjetovanja. Navedene usluge i aktivnosti zajedničkim međuutjecajem doprinose poboljšanju kvalitete života gluhih i nagluhih korisnika te njihov što duži ostanak u izvaninstitucijskoj skrbi s obzirom na potrebe koje se zadovoljavaju kroz sudjelovanje na Projektu.
LITERATURA
1. Broz Frajtag, J. (2017). Komunikacijske teškoće i kvaliteta života osoba s oštećenjem sluha. Specijalistički rad. Zagreb: Medicinski fakultet u Zagrebu.
2. Leutar, Z. i Buljevac, M. (2020). Osobe s invaliditetom u društvo. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu. Pravni fakultet. Studijski centar socijalnog rada.
3. Lovretić, V., Pongrac, K., Vuletić, G., i Benjak, T. (2016). Utjecaj socijalne podrške na kvalitetu života osoba s oštećenjem sluha. Časopis za primijenjene zdravstvene znanosti, 2(1), 5-14.
4. Lučev, I. i Tadinac, M. (2008). Kvaliteta života u Hrvatskoj – povezanost subjektivnih i objektivnih indikatora te temperamenta i demografskih varijabli s osvrtom na manjinski status. Migracijske i etničke teme, 24(1-2), 67-89.
