Stečeno oštećenje sluha spada među najčešće komunikacijske poremećaje današnjice, procjenjuje se da 15 do 20% zapadnjačke populacije ima oštećenje sluha (Helvik, Jacobsen, Hallberg, 2005). Stečeno oštećenje sluha značajno utječe na sve domene života , posebice na komunikaciju i socijalno funkcioniranje te kao takvo predstavlja značajan rizik za mentalno zdravlje (Garnefski i Kraaij, 2012).
Prema istraživanju Jones i White (1990), osobe sa stečenim oštećenjem sluha spadaju u rizičnu skupinu za razvoj depresivnog poremećaja u odnosu na čujuću populaciju – novija istraživanja također potvrđuju ove rezultate. Monzani i sur. (2008) u svojem istraživanju ističu kako osobe sa stečenim oštećenjem sluha pate od više depresivnih simptoma u odnosu na čujuću populaciju.
Unatoč rezultatima navedenih, ali i brojnih drugih studija, psihološka pomoć te tehnike prevencije očuvanja mentalnog zdravlja kod osoba oštećenog sluha nedostaju u velikoj mjeri.
Gubitak sluha često je popraćen negativnim društvenim reakcijama, uključujući apatiju, nerazumijevanje, izazivanje osjećaja srama i manjka samopoštovanja. Neadekvatne društvene reakcije mogu dovesti do stigmatizacije osobe i njezina oštećenja (Hallan, Ashton, Sherbourne, Gailey, 2006).
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) definira mentalno zdravlje kao stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, nosi se sa životnim stresorima, produktivan je te doprinosi svojoj zajednici. Mentalno zdravlje uvelike ovisi o našoj subjektivnoj procjeni dobrobiti. Mentalno zdravlje nam omogućuje da ostvarimo vlastite potencijale te je važno raditi na njegovom očuvanju (WHO, Mental health, n.d.).
Prema rezultatima istraživanja Hallam i sur. (2006), gluhe osobe ističu nedostatak psihološke pomoći i savjetovanja tijekom rehabilitacijskog procesa te naglašavaju važnost podrške i savjetovanja.
Gluhe osobe u Republici Hrvatskoj često ne mogu dobiti potrebnu psihološku pomoć, mali broj stručnjaka na području mentalnog zdravlja raspolaže znanjem HZJ. Svaka gluha osoba treba imati neometani pristup službama i stručnjacima s područja mentalnog zdravlja. Iako su gluhe osobe prepoznate kao rizična skupina za razvoj mentalnih poremećaja, nažalost u Republici Hrvatskoj se vrlo malo priča o ovom problemu te nam nedostaje sustav adekvatne zaštite, podrške i prevencije mentalnog zdravlja kod gluhih osoba svih uzrasta.
Popis literature
Hallam i sur. (2007). Acquired profound hearing loss: Mental health and other characteristics of a large sample. International Journal of Audiology, 45(12): 715-723. https://www.researchgate.net/publication/6665244_Acquired_profound_hearing_loss_Mental_health_and_other_characteristics_of_a_large_sample
Helvik, A-S., Jacobsen, G W., Hallberg, L-M. (2006). Effects of Impaired Hearing on Perceived Health and Life Situation Scandinavian Journal of Disability Research, 8(4):263-277. https://www.diva-portal.org/smash/get/diva2:321492/FULLTEXT01.pdf
Jones EM, White AJ. (1990). “Mental Health and Acquired Hearing Impairment: A Review.” British Journal of Audiology. 24:3–9. https://www.tandfonline.com/doi/abs/10.3109/03005369009077837
Kraaij, V., & Garnefski, N. (2012). Coping and depressive symptoms in adolescents with a chronic medical condition: A search for intervention targets. Journal of Adolescence, 35(6), 1593–1600. https://psycnet.apa.org/record/2012-18308-001
Monzani i sur. (2008). Psychological profile and social behaviour of working adults with mild or moderate hearing loss. Acta Otorhinolaryngol Ital, 28(2): 61-66. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2644978/
World Health Organization (n.d.). Mental health. Dotupno na mrežnim stranicama: https://www.who.int/health-topics/mental-health#tab=tab_1