Ručne abecede tri puta su sporija manualna forma glasovnog govora. Njima se može komunicirati oko 60 riječi u minuti (glasovnim govorom se u prosjeku izriče oko 180 riječi u minuti) (Bradarić-Jončić 2000.). Broj znakova odgovara broju slova u abecedi pojedinoga jezika, što znači da je taj broj za svaki jezik drugačiji.
Ručne su abecede poprilično spor način komunikacije. Postoje jednoručna i dvoručna abeceda. Iako se obje abecede koriste i jednako su vrijedne, može se reći kako se dvoručna abeceda češće koristi, osobito kod starije populacije.
Dvoručna abeceda ima dugogodišnju tradiciju među gluhim osobama. Određena je položajima prstiju obje ruke, a oponaša velika tiskana slova hrvatske abecede. Položaj ruku je na sredini prsa, ispred gornje polovice trupa. Tvori veća slova nego li je to slučaj u jednoručnoj abecedi pa je pogodna za veće udaljenosti.
Jednoručna abeceda inspirirana je američkom abecedom proširena za ona slova koja se koriste u hrvatskom jeziku. Za razliku od dvoručne abecede, jednoručna abeceda oponaša mala tiskana slova hrvatske abecede. U jednoručnoj abecedi koristi se desna ruka. Položaj ruke je ispred gornje desne polovice trupa. Značajno je da ruka prilikom izricanja slova ostaje na istom mjestu, mijenjajući isključivo oblik šake, ne pomičući se u stranu. Prilikom izricanja najbolje je koristiti srednji tempo, vodeći računa o vještinama i znanju osobe kojoj se obraćamo. Ukoliko izričemo osobi koja vrlo dobro vlada abecedom znakovnog jezika, slobodno se možemo koristiti i bržim tempom. Pri svakoj novoj riječi, potrebno je učiniti malu stanku.
S obzirom da su ručne abecede suviše spor način komuniciranja, one imaju ulogu pomoćnog sredstva u komunikaciji koje se najčešće koristi kada je važno precizno zahvatiti fonološku strukturu riječi.
Unatoč navedenim ograničenjima, ručne abecede izvrsna su osnova za bolje upoznavanje s komunikacijom gluhih osoba te kao takve vrijedno su pomoćno sredstvo u međusobnim interakcijama. Kroz projekt Znak po znak, djecu i stručnjake planira se upoznati s ručnim abecedama te im tako pružiti temelj za daljnju nadogradnju znanja o osnovama komunikacije s gluhim i nagluhim osobama.
Projekt je financiran sredstvima Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih.