U kontekstu ubrzanih demografskih promjena u Hrvatskoj, posebno starenja stanovništva i povećanja broja osoba s invaliditetom, sve je veća potreba za sveobuhvatnim i održivim rješenjima u sustavu socijalne skrbi. Jedan od primjera dobre prakse upravo je projekt „OSI ZA OSI – Prevencija institucionalizacije starih i nemoćnih osoba“, koji od svibnja 2024. godine provodimo na području Osječko-baranjske, Brodsko-posavske županije te Grada Zagreba.
Glavni cilj projekta je poboljšanje kvalitete života starijih osoba i osoba s invaliditetom kroz jačanje dostupnosti socijalnih usluga u zajednici, poticanje njihove samostalnosti i očuvanje dostojanstva. U projekt je trenutačno uključeno 129 korisnika. Kroz redovitu distribuciju osnovnih kućanskih i higijenskih potrepština, korisnicima se pruža pomoć u svakodnevnom funkcioniranju, čime se omogućuje duži ostanak u vlastitom domu i smanjuje potreba za smještajem u institucije.
Projekt se temelji na individualiziranom pristupu, koji nadilazi materijalnu pomoć i uključuje kontinuiranu komunikaciju s korisnicima, čime se potiče njihova socijalna uključenost i aktivnija uloga u zajednici. Prevencija institucionalizacije u ovom kontekstu ne znači samo izbjegavanje domova za starije, već aktivno osnaživanje korisnika da ostanu ravnopravni članovi društva.
Sada, nakon više od godine dana provedbe projekta, s punim uvjerenjem možemo reći da projekt donosi konkretne i mjerljive koristi korisnicima. Kroz svakodnevni rad na terenu i neposredan kontakt s korisnicima, kontinuirano zaprimamo brojne pozitivne povratne informacije. Korisnici ističu koliko im ovakav oblik podrške znači u svakodnevnom životu, ne samo zbog praktične pomoći, već i zbog osjećaja da nisu sami, da su viđeni, saslušani i poštovani. Ove povratne informacije nam samo potvrđuju važnost ovog projekta.
Posebna vrijednost projekta ogleda se i u zapošljavanju osoba s invaliditetom, koje su često marginalizirane na tržištu rada. Od ukupno 20 zaposlenih osoba unutar projektnih aktivnosti, 15 ih je osoba s invaliditetom. Time se ne samo osigurava njihova ekonomska samostalnost, već im se pruža prilika da svojim radom doprinesu zajednici, pomažući drugim ranjivim skupinama.
Ovakav model zapošljavanja ima i širu društvenu dimenziju, potiče rušenje predrasuda, afirmira sposobnosti osoba s invaliditetom i doprinosi izgradnji inkluzivnijeg tržišta rada. Istovremeno, projekt pridonosi jačanju svijesti o važnosti solidarnosti, međusobne potpore i društvene odgovornosti.
U konačnici, ovaj projekt šalje snažnu poruku: starije osobe i osobe s invaliditetom nisu teret, već vrijedan dio našeg društva. Uz pravovremenu i odgovarajuću podršku, mogu živjeti dostojanstveno, aktivno i uključeno – u svojem domu, okruženi bližnjima i uz osjećaj sigurnosti da nisu zaboravljeni.
