Kroz povijest osobe s invaliditetom često su bile diskriminirane, marginalizirane i odbacivane od strane društva. U sklopu medicinskog modela osobe s invaliditetom često su bile institucionalizirane i smještane u razne ustanove medicinsko/socijalnog tipa. Ustanove su imale dvostruku ulogu – zbrinuti osobe s invaliditetom te držati ih dalje od društva. Institucionalizacijom osobe s invaliditetom postaju izolirani objekti socijalne pomoći lišeni svojih temeljnih ljudskih prava.
Danas, kao društvo, težimo socijalnom modelu i modelu ljudskih prava koji ne stavljaju naglasak na oštećenje i ono što osoba ne može, već je naglasak na individualnim sposobnostima i mogućnostima svake osobe s invaliditetom (Lisak, 2013).
Prema Izvješću o osobama s invaliditetom u Republici Hrvatskoj, na dan 1.09.2022., živi 624.019 osoba s invaliditetom, 56,7% ih je muškog spola, a 43.3% ženskog spola. U RH osobe s invaliditetom čine 16,0% ukupnog stanovništva (Izvješće o osobama s invaliditetom u Republici Hrvatskoj – 2022., Hrvatski zavod za javno zdravstvo).
Republika Hrvatska 2007. godine potvrdila je Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom i Fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom. Sve države stranke potpisnice Konvencije obavezuju se na poštivanje i implementiranje svih članaka Konvencije u svoje državne zakone.
U svrhu pisanja ovog članka posebno je važno obratiti pažnju na članak 19 koji se tiče Neovisnog življenja i uključenosti u zajednicu. Prema članku 19;
Države stranke ove Konvencije priznaju jednako pravo svim osobama s invaliditetom na život u zajednici, s pravom izbora jednakim kao i za druge osobe, te će poduzeti djelotvorne i odgovarajuće mjere kako bi olakšale osobama s invaliditetom puno uživanje ovoga prava i punog uključenja i sudjelovanja u zajednici, uključujući i osiguranje sljedećeg: (a) mogućnosti da osobe s invaliditetom odaberu svoje mjesto boravka, gdje i s kim će živjeti, na ravnopravnoj osnovi s drugima, te da nisu obvezne živjeti bilo kojim nametnutim načinom života, (b) pristupa širokom rasponu usluga koje različite službe potpore pružaju osobama s invaliditetom u njihovom domu ili ustanovama za smještaj, uključujući osobnu asistenciju potrebnu za potporu življenju i za uključenje u zajednicu, kao i za sprečavanje izolacije ili segregacije iz zajednice, (c) ravnopravnog pristupa osoba s invaliditetom uslugama, objektima i prostorima, namijenjenima općoj populaciji, te njihove primjerenosti potrebama osoba s invaliditetom.
Važno je osobama s invaliditetom omogućiti mogućnost aktivnog sudjelovanja u svojoj zajednici. Neovisno o vrsti i stupnju teškoće svaka osoba posjeduje određene talente i sposobnosti kojima može pridonijeti svojoj zajednici.
Grad Zagreb prepoznao je važnost socijalnog uključivanja osoba s invaliditetom te njihov značaj u rastu i razvoju zajednice. Zagrebačka strategija izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom u razdoblju od 2022. do 2025. zalaže se za društvo koje poštuje ljudska prava, aktivno provodi i ostvaruje načelo jednakih mogućnosti te potiče punu socijalnu uključenost OSI u zajednicu. Kao što Strategija kaže, glavni cilj je sprječavanje i suzbijanje diskriminacije. Invaliditet ne smije biti razlog za ograničavanje, uskraćivanje ili narušavanje ljudskih prava i temeljnih sloboda niti u jednom području života zajednice.
Kroz Nacionalni plan izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom za razdoblje od 2021. do 2027. godine, Republika Hrvatska nastavlja s kreiranjem politike koja promiče prava i mogućnosti OSI. Kako bi se Nacionalni plan što kvalitetnije proveo, definira se Akcijski plan izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom za razdoblje od 2021. do 2024.
Kako bi se osobama s invaliditetom osigurao što bolji položaj u društvu i kvaliteta života, OSI ostvaruju određena prava i usluge iz sustava socijalne skrbi.
Osobe s invaliditetom su ravnopravni članovi društva te im pripada odgovarajuće mjesto u zajednici. Kroz povijest, dokazani su brojni negativni učinci institucionalizacije i medicinskog modela invaliditeta. Kao društvo, moramo uložiti veće napore te aktivno raditi na promicanju inkluzije i što većoj implementaciji socijalnog modela invaliditeta – samo takvo društvo ima mogućnosti za daljnji napredak i razvoj.
Popis literature
Lisak, N. (2013). Perspektiva roditelja kao doprinos konceptualizaciji kvalitete života obitelji i razvoju podrške zajednice u Hrvatskoj (Disertacija). Preuzeto s https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:158:988202
Izvješće o osobama s invaliditetom u Republici Hrvatskoj – 2022 (Izvješće o osobama s invaliditetom u Republici Hrvatskoj – 2022. | Hrvatski zavod za javno zdravstvo (hzjz.hr) 25.04.2023.
