Radionica za prevoditelje/tumače

„Prevođenje je zapravo umjetnički zanat – rad na tekstu je zanat, a život od prevođenja je umjetnost“

I dan danas, u doba velikog tehnološkog napretka, prevođenje je neizbježno i sveprisutno. Posao prevoditelja/tumača poput svih drugih poslova ima svojih prednosti i nedostataka o kojima se ne zna mnogo. Svakodnevno se susrećemo sa mnoštvom kvalitetnih i manje kvalitetnih prijevoda. U našem društvu prevladava mišljenje da prevođenje i nije neki izazov i da to može raditi baš svatko.Naravno da je istina daleko od toga i to vrsni prevodioci/tumači dobro znaju.
A sada se pojavljuje još veći izazov!

Kako uopće prevesti nešto sa hrvatskog jezika na hrvatski znakovni jezik i obrnuto?
Zanimljivo zar ne? Na to je pitanje vrlo teško odgovoriti. Kognitivni procesi koji se tijekom prevođenja odigravaju u našoj glavi još su nedovoljno poznati.
I veoma iskusnim prevoditeljima je iznimno teško opisati koji se sve misaoni procesi u tom momentu odigravaju i što oni točno čine tijekom rada: tragaju, istrazuju, odabiru, odmjeravaju a kada završe sa prevođenjem sve se svodi na to jesu li zadovoljni ili nezadovoljni obavljenim. Da li su mogli bolje?

Savez gluhih i nagluhih grada Zagreba je 27.08.2014 organizirao radionicu za prevoditelje/tumače znakovnog jezika u svojim prostorima. Voditeljica radionice je bila Gretel Murd koju smo ako se sjećate, dragi čitatelji imali čast ugostiti prošle godine. Gretel je studentica, gluha, koja studira prevoditeljstvo estonskog znakovnog jezika na poznatom sveučilištu u Tartu .Prilikom prošlogodišnjeg posjeta održala je predavanje o etičkom kodeksu prevoditelja.
Ove godine iskoristili smo njen ponovni dolazak u Zagreb da nam održi radionicu za prevoditelje/tumače. Jako nam je drago da se odazvalo 15 tumača iz cijele Hrvatske čime je maksimalno ispunjena kvota. Od 15 prisutnih bilo nas je sedam gluhih.
Radionica je počela u 10 satu ujutro predavanjem o "Profesionalnoj etici" u trajanju od dva sata,nakon čega je slijedilo predavanje na temu" Prevoditelji i prevoditeljske situacije"sa trajanjem također od dva sata. Uslijedila je pauza nakon koje se naravno prešlo na radionicu.
Nakon početne suzdržanosti i šutnje radionica se pretvorila u jako zanimljivo i uzbudljivo iskustvo. Imali smo prilike iskusiti i doživjeti razne prevoditeljske situacije iz kojih je svatko mogao izvući poneku pouku,a neki su čak rekla bih doživjeli momenat "prosvijetljenja":)), tako da nam je svima bilo žao kad je radionica završila.
To nam svakako daje poticaja i volju da ne stanemo samo na tome.
Do slijedečeg pisanja dakle:)