Current Issues in Sign Language Linguistics, Prag, 25 – 29.08.2014., Filozofski fakultet.
Aktualne teme u lingvistici znakovnog jezika

  • Ovog se ljeta u Pragu održala ljetna škola lingvistike znakovnog jezika. U tjednu od 25. do 29. kolovoza, na Filozofskom fakultetu Karlova sveučilišta organizirana su predavanja i radionice koje su održali predavači iz svih dijelova svijeta. Bilo je to jedinstveno iskustvo i mogućnost dobivanja informacija iz prve ruke o situaciji i stanju znakovnih jezika kao i lingvističkih istraživanja od Amerike do Kine, Tajvana i Australije. U publici je sjedilo preko stotinu zainteresiranih pojedinaca iz 24 različite zemlje. Očekivano, prisustvovale su Amerika, Češka, Njemačka, Finska, Hrvatska, ali je bilo i iznenađenja poput Sirije, Palestine i Singapura. Bili su tamo i naši susjedi Slovenci. Od niza pozvanih predavača među najistaknutijim su Tom Humphries, Carol Padden, Christian Rathmann, Ulrike Zeshan i Adam Schembri. Predavanje je održao i Paweł Rutkowski koji je na proljeće 2013. godine gostovao u Zagrebu kada je održao tri predavanja, na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu i u Centru za odgoj i obrazovanje „Slava Raškaj“.

    Predavanja su održavana na engleskom jeziku, češkom jeziku, američkom znakovnom jeziku, češkom znakovnom jeziku te internacionalnom znakovnom sustavu. Svako je predavanje isto tako bilo prevođeno na gore nabrojane jezike te daktilografski prenošeno na engleskom i češkom, na dva velika platna s obje strane katedre. Na taj način baš je svatko imao mogućnost odabrati za sebe odgovarajući način primanja informacija. U nastavku pročitajte o čemu su sve raspravljali i koje su teme obrađivali neki od vodećih svjetskih istraživača znakovnog jezika.

    Tom Humphries Tom Humphries izvanredni je profesor na sveučilištu Gallaudet i Kalifornijskom sveučilištu u San Diegu. Istražuje kulturu i komunikaciju Gluhih. Ovom je prilikom održao predavanje na temu prijenosa značenja iz jezika u jezik i pri tome naglasio važnost konteksta. Dakle, značenje riječi unutar rečenice kao i značenje cijele rečenice najvećim je dijelom određeno kontekstom. Kontekst koji određuje značenje uvjetovan je kulturom, ali on se može razlikovati čak i na razini pojedinaca. Prijenos značenja vrlo je kompleksan proces usklađivanja konteksta koji su po svojoj prirodi različiti, jer svakoj kulturi pripada specifično njezin kontekst.

    Trevor Johnston profesor je na Filozofskom fakultetu Macquarie sveučilišta u Sydneyju, Australija, na odsjeku za lingvistiku. Izvorni je poznavatelj auslana (australskog znakovnog jezika) i jedan od njegovih ključnih istraživača te predavača na katedri. Njegovo područje interesa je upravo lingvistika znakovnog jezika te razvoj metodike podučavanja znakovnog jezika. U Pragu je održao predavanje na temu mouthinga, izgovaranja riječi uz znakovanje, ali bez glasa. Za auslan je činjenica da se približno 50 % znakovanih jedinica istovremeno i izgovara, ali isto tako postoji značajna razlika između ljudi kojima je auslan materinji i onih kojima nije materinji jezik. Naime, izvorni znakovatelji u manjoj mjeri istovremeno izgovaraju riječi koje znakuju dok je kod neizvornih znakovatelja taj postotak puno veći. Tu se zatim postavlja pitanje odnosa znakovnog jezika i onog govorenoga, u kojoj su mjeri isprepleteni i u kojoj mjeri utječu jedan na drugoga. Ta i njima slična pitanja još uvijek nemaju svoje odgovore.

    Adam Schembri Iz Australije je gostovao još jedan ugledni istraživač, Adam Schembri sa Sveučilišta La Trobe, zaposlen na Odsjeku za istraživanje jezične raznolikosti. Na svojemu je predavanju predstavio projekt istraživanja korpusa britanskog znakovnog jezika, točnije, jezične varijacije koje postoje na području Velike Britanije. Sastavljen je popis od 102 pojma za koje se zna da postoje različiti znakovi u različitim mjestima i područjima. Zatim se ispitalo 249 sudionika. Dobiveni su se rezultati analizirali po kategorijama: dob ispitanika, spol, jezična okolina iz koje dolazi (jesu li roditelji ili još tko u obitelji gluhi, npr.), škola koju su pohađali i socijalni status te semantička kategorija ispitivanog pojma (radi li se o broju ili boji ili državi). Osim zamijećenih varijacija u samim znakovima istraživače je zanimalo jesu li „stari“ znakovi potpuno nestali, ako nisu, gdje su se najviše zadržali te koji su sve uzroci nastajanja novih znakova i izlaska starih znakova iz upotrebe.

    Carol Padden Carol Padden, profesorica na Odsjeku za komunikologiju na Kalifornijskom sveučilištu u San Diegu, održala je predavanje na temu leksičkih promjena u jeziku, uzroka tih promjena te ikoničnosti u znakovnom jeziku. Ponajprije je napravila razliku između službenog, standardnog američkog znakovnog jezika (ASL – American Sign Language) i nestandardnih verzija ASL – a, koje se pojavljuju unutar pojedinih zajednica, naravno iz potrebe za komunikacijom. Istraživanjem je primijetila da u nestandardnim oblicima američkog znakovnog jezika postoji viši stupanj ikoničnosti u znakovima i rečeničnim strukturama nego u standardnom ASL – u. Zaključila je zatim da ikoničnost postoji u svim jezicima svijeta i kako je zanimljivo proučavati tu ikoničnost jer nam ona u stvari govori o kulturi pojedine zajednice.

    Ulrike Zeshan, profesorica je na Central Lancashire sveučilištu u Velikoj Britaniji i voditeljica Međunarodnog instituta za znakovni jezik i kulturu Gluhih. Na svome je predavanju ponajprije opisala dvije vrste zajednica koje koriste znakovni jezik. Postoje one koje imaju škole za gluhe, jake i brojne organizacije gluhih (udruge i savezi), jaku i čvrstu mrežu tumača/prevoditelja znakovnog jezika, to su zajednice koje su institucionalizirane. Druga vrsta zajednice je ona u kojoj ne postoje škole u kojima se koristi isključivo znakovni, ne postoje jake niti brojne udruge gluhih, ne postoji mreža tumača/prevoditelja jer se za to ni ne pokazuje potreba, to je zajednica gdje gluhi unutar svojih malih grupa komuniciraju, zapravo, svojim znakovnim jezikom i one, dakle, imaju niski stupanj institucionaliziranosti. Nakon toga upozorila je na opasnost od izumiranja znakovnih jezika i na činjenicu da se to događa puno jače i brže nego kod govorenih jezika iz jednostavnog razloga: još uvijek postoji prilično veliki broj gluhih koji nemaju vezu sa znakovnim jezikom. Niti su okruženi ljudima koji znakuju, niti su ga učili od malih nogu niti smatraju da bi bilo potrebno da ga nauče niti su u kontaktu s ljudima koji ga koriste. Čujuće dijete, htjelo ono to ili ne, od malih nogu izloženo je govoru i jeziku. Iz toga razloga profesorica Zeshan ulaže puno truda i u suradnji s UNESCO-m osmišljava strategiju očuvanja znakovnih jezika.

    Paweł Rutkowski predstavio je detaljno njihov nacionalni projekt istraživanja korpusa poljskoga znakovnog jezika. Isto tako se radi o zahtjevnom i dugotrajnom procesu upravo iz razloga što se radi iscrpno i studiozno. Veliki broj ispitanika snima se u prostoru sa šest kamera, ispitanicima se zadaju zadaci, ali se isto tako i snimaju u spontanom razgovoru. Zadaci su uključivali, na primjer, prepričavanje odgledanog video filmića, ili da se objasni kako se mijenja guma ili kako se kuha nešto, a inicirane su bile i diskusije. Projekt obuhvaća sve regije u Poljskoj, dokumentira se na nekoliko lokacija i nakon svega radi se anotacija svake napravljene snimke, pa tek nakon toga dolazi na red analiza rezultata i zaključci.

    Christian Rathmann Možemo vidjeti da su teme koje su aktualne u Hrvatskoj isto tako prisutne u povećem broju drugih zemalja, pa prema tome gotovo da ne zaostajemo ni za kim. Znakovni se jezici mijenjaju. Pojavom interneta i sve dostupnije tehnologije koja omogućava puno više komunikacije s gluhima iz drugih država, a koju koriste mladi u puno većem broju, dovodi do toga da se jezik mijenja još brže. Uvode se novi znakovi, posuđuje iz američkoga, internacionalnog i mnogih drugih, i jezici na kraju postaju nekako – slični. Postaju puno sličniji nego su bili u svojim originalnim oblicima. To je prirodna pojava, no zato je još važnije dokumentirati starije oblike i sačuvati ih u znanju. To je kulturno nasljeđe za kojim teži svaka zajednica, jer ono nam kazuje od kuda potječemo i pokazuje naše kulturne raznolikosti. Isto tako, znakovni jezici jesu različiti, ali ljudi koji ih koriste još su različitiji. Okolina u kojoj odrasta pojedinac vrši izuzetan utjecaj na njegovo poimanje svijeta, a zatim i na samo izražavanje. Prema tome, svaki se znakovni jezik i kultura, pa tako i hrvatski znakovni jezik i kultura hrvatskih Gluhih, trebaju istraživati i dokumentirati na sebi svojstven način.